Iskustvo onkološke pacijentkinje iz apoteke 1Foto: EPA / JULIAN STRATENSCHULTE

Čitateljka Danasa iz Beograda javila nam se povodom neprijatnog iskustva koje je, kao onkološki pacijent, doživela jutros u jednoj privatnoj apoteci kada je došla po lek. Prenosimo vam njeno pismo u izvornom obliku.

Likovi: Mušterija, ja, onkološki pacijent, na hemioterapiji, nosi periku; Apotekarica, mlada, bez imena na bluzi

Mušterija: Imate li Vigantol?

Apotekarica: Nemamo.

Mušterija: Molim vas da pogledate, u sobotu sam bila ovde, rečeno je da ima, ali samo na recept. Donela sam recept.

Apotekarica, pogleda, nalazi bočicu i traži uz recept i moju zdrastvenu knjižicu. Kreće provera i ubrzano kucanje po tastaturi koji traju neuobičajeno dugo. Nikada mi niko nije proveravao recept toliko dugo.

Apotekarica (pobedonosno): Recept Vam je istekao!

Mušterija: Naravo, danima tražim vigantol, nigde ga nema. Koliko je dana istekao recept, molim vas?

Apotekarica: 4 dana.

Mušterija, na kraju gubi živce, skida pred svima periku, pokazuje ćelavu glavu (iako na receptu piše šifra bolesti) da taj lek koji, inače u prodaji bez recepta košta 160 (stotinu i šezdeset dinara), možda ipak može da se kupi itd.

Apotekarica: Evo ja ću vama lek pokloniti!

Znači: Ne može da se kupi, istekao recept, ali može „poklon“!

Mušterija (besno baca lek nazad na pult): Ne treba meni vaš poklon! Iako sam joj prethodno tražila njenu vizit kartu koju mi nije dala, ponovo sam zatražila i dobila od starije koleginice prospekt apoteke, na kome se nalazi i adresa koju sam gore navela.

Osetila sam se baš mnogo poniženom, a ta mlada osoba, koja, iz nekog razloga, odjednom krši pravila (ne može prodaja, recept istekao pre 4 dana) i pokušava da se opravda, mi se, iskreno, smučila. Odlazeći uz ulicu, stalno sam mislila, pomalo priprosto: kako si ti, sestro, završila fakultet, kako ti je uspelo da se zaposliš i odakle ti moć da u momentu možeš da prekršiš pravila kojih se tako „strogo“ držiš?

Farmaceuti, ili apotekari, vole da svoje mušterije nazivaju pacijentima, ali nažalost, neki od njih nisu nikako zaslužili da se nazivaju medicinskim radnicima. Ima tu još štošta da se uči…naročito onoga što se zovu „veštine za 21 vek“.

Počinju li (opet) nestašice lekova? Ovo nije jedini slučaj.

* Čitateljka je želela da ostane anonimna

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari