Most kojeg nema

Zašto onda Zlatko Hasanbegović, hrvatski ministar kulture, kontroverzan zbog svojih s mukom prikrivanih simpatija prema saradnicima nacista, u intervjuu Danasu ističe da Srbi u Hrvatskoj ne treba da budu most između dve države? Odgovor daje sam potencirajući da su oni, Srbi, pre svega građani Hrvatske. Hasanbegović to nije rekao, ali iz njegovog protivljenja nepostojećem mostu može se nazreti sumnja koju vlast u Hrvatskoj širi prema svojim građanima srpske nacionalnosti, sumnja u njihovu lojalnost.

Hasanbegovićevo protivljenje srpskom mostu koji, dakle, ne postoji, potpuno je u skladu sa željenim, a nemogućim, bekstvom Hrvatske iz regiona, koje je odavno proklamovala predsednica Kolinda Grabar Kitarović. „Što je to regija“, nadmeno je, ko zna koji put, ponovila ovih dana. Srpski most je imaginaran, a preseljenje Hrvatske u Skandinaviju – upravo to povezivanje Hrvatske sa severnom Evropom navodno je strateški unapredilo njeno mesto na prokazanom Balkanu – daleko je fantastičnija stvar.

Od ovog paradoksa daleko je važnija činjenica da se položaj Srba u Hrvatskoj pod vlašću najpre SDP-a i Grabar Kitarovićke, a sada nje i HDZ-a dramatično pogoršao, na stranu usvojeni evropski zakoni. To vide međunarodne organizacije, naknadno opamećeni Milanović, to vidi i Havijer Solana, koji je nedavno hrvatsku vlast nazvao užasnom. Svi vide osim hrvatske vlasti.

Od glumljenog slepila još je opasnije namerno izopačavanje realnosti. Tako je hrvatska predsednica nedavno, odgovarajući na pismo Milorada Pupovca, u kojem on izražava zabrinutost za položaj Srba, u svom pismu sugerisala da su Hrvati u Hrvatskoj, bezmalo, još ugroženiji, te da se prema Srbima u Hrvatskoj vodila politika „beskrajnog jednostranog popuštanja“.

Istoričar Hasanbegović koji od svojih istorijskih opsesija izgleda ne može da pobegne, čak i kada bi to želeo, izjavio je pre dva dana u Pakracu, povodom obnove Vladičanskog dvora SPC da ga raduje „obnova hrvatske kulturne baštine“. Kada bi to bio poziv hrvatskom društvu da tu baštinu zaista prihvati i kao svoju, ne samo srpsku, i da je zbog toga čuva, tu izjavu bi trebalo pozdraviti. Ali i hrvatski mediji vide u njoj kontroverzu, pa Hasanbegovićeva „hrvatska baština“ liči na Visoke Dečane kao „kosovsku baštinu“.

A podržava li Vučić još HDZ kojem je hitro, da napakosti Milanoviću, čestitao izbornu pobedu, čak pre Kolinde Grabar Kitarović, i daleko pre no što se zaista znalo da će se Tuđmanovi sledbenici vratiti na vlast?