Prilikom komentarisanja odluke vrha vladajuće partije (tj. premijera) da raspiše vanredne parlamentarne izbore, posmatrači i komentatori previđaju jedan očigledan razlog koji objašnjava zašto su izbori, i pored troškova koje donose (kao i činjenice da ministarstva neće funkcionisati bar još 3-6 meseci) u ovom trenutku u Srbiji neophodni.

 Pravi razlog izmiče i dobronamernim komentatorima (poput ekonomiste Mihaila Crnobrnje), koji ukazuju da vladajuća koalicija već ima potpuno dovoljnu većinu u Narodnoj skupštini, pa da može da izglasa štagod želi. (A kada se radi o oblastima kao što je to npr. pravosuđe, izgleda da baš to i radi.)

Kada je reč o odluci da se ide na (još jedne) izbore, radi se o potpuno racionalnom izboru: pošto će SNS i na novim izborima verovatno osvojiti većinu, to znači još četiri godine vlasti. Biti na vlasti u Srbiji znači sve: osim političke moći, tu je i praktično neograničen pristup resursima – kako materijalnim (novac, privilegije, mogućnosti zapošljavanja partijskih kadrova, kumova i političkih istomišljenika), tako i simboličkim. S druge strane, za gubitnike se zna šta je predviđeno – maltretiranje, prebijanje, javno ponižavanje i poneki sudski procesi. Pošto se istorija na ovim prostorima često ponavlja, i ovo je već viđeno u Srbiji, krajem XIX veka, pod nazivom „veliki narodni odisaj“. Radi se o specifično srpskom razumevanju demokratskog procesa: shvatanju da je politički protivnik u stvari smrtni neprijatelj, ali suštinski i nečovek, tako da nije dovoljno nekoga (politički) poraziti na izborima, već ga treba, kako je to slikovito svojevremeno objasnio advokat Srđa Popović, bukvalno zatrpati u zemlju, sahraniti.

Odluka da se baš u prvom tromesečju 2014. ide na još jedne izbore je racionalna i iz još nekoliko razloga. Pre svega, uništavanje aspekata na kojima se zasniva razvoj jednog društva (obrazovanje, nauka) je u toku, ali njegovi konačni efekti neće prosečnim glasačima biti očigledni još izvesno vreme. Takođe, urušavanje vladavine prava (od fantomskih ugovora štetnih za državu, preko falsifikovanih diploma i doktorata, sve do neverovatne bahatosti vlasti) je nešto što jedan veliki deo stanovništva može da ignoriše (ili da se pravi da ga ignoriše), ali uništavanje zdravstva je nešto što će verovatno u vrlo kratkom roku postati očigledno svim građankama i građanima Srbije, koji bar ponekad idu kod lekara. Ovo je nešto što će vrlo brzo postati očigledno, a izgovori kako je za sve što nam se događa u stvari kriva neka prethodna vlast, neko davno prošlo vreme, nepravedne sankcije ili nešto četvrto će postajati sve besmisleniji i biće sve teže da se ljudi ubede da u ovakve izgovore veruju. Zato je potrebno osigurati apsolutnu vlast na bar još četiri godine. A u međuvremenu, ko zna, možda vladajuća partija odluči da nam trebaju još neki izbori?

*Autor je socijalni antropolog, naučni savetnik u Institutu društvenih nauka i redovni profesor Univerziteta u Beogradu


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari