Kao reakcija na događaje u Hrvatskoj, pre samog početka oružanih sukoba tokom devedesetih, dolazi do sistematskog zastrašivanja pripadnika nacionalnih manjina, pre svega Hrvata, u višenacionalnim sredinama Vojvodine – navodi su iz programa „Neispričane priče“ Vojvođanskog građanskog centra (VCC).
Program se sastoji iz dva projekta: Ukradena sloboda i Nepodobni građani. Priča koja sledi tiče se drugog projekta – sistematskog zastrašivanja, koje je posebno bilo primetno u Sremu. Za jedan od krucijalnih događaja, ukazuje VCC, smatra se javno čitanje spiska nepodobnih građana hrvatske nacionalnosti na stranačkom skupu Srpske radikalne stranke, na čijem je čelu i tada bio Vojislav Šešelj, 6. maja 1992. u selu Hrtkovci.
Jednu od brojih izjava žrtava sistematskog zastrašivanja koje je zabeležio VCC dao je Milan Cindrić: „Prve naznake svih problema i nereda u šidskoj općini, a posebice kod nas u Kukujevcima, počeli su u ljeto '91… Glavna događanja počinju dolaskom jedinice za specijalne namjene MUP Srbije iz Novog Sada kojima je zapovijedao Nenad Bućin. Prvo su radili pretres kuće, izgovor je bio da traže oružje i radio-stanice. Kada ne bi našli, počelo je fizičko maltretiranje, rukama, nogama, kundacima, čime se stiglo. Po trojica, četvorica policajaca jednu osobu premlaćuju“, priča Milan.
Tog 15. novembra 1991, dodaje, negdje oko 2, pola 3 su došli sa policijskim transporterom… „Preskočili su ogradu i otišli u kuću gdje su živjeli roditelji i braća. Ja sam imao novu kuću do njih… Postrojili su ispred sebe moju dvojicu braće i sa cijevima uperenim u leđa vodili ih u moju kuću… Ja sam otvorio vrata, odmah su me bacili u stranu“, ukazuje.
Kako navodi, tražili su neke materijale, pošto je bio predsednik Demokratskog saveza Hrvata. „Našli su neki materijal i rekli da me moraju voditi u policijsku stanicu Šid da naprave zapisnik… Uveli su me u zgradu policijske postaje, mislio sam uzeće izjavu… Onda su počeli tući, rukama, nogama… U jednom trenutku su mi izvadili pištolj i stavili mi ga u usta: „To ti je posljednja šansa da kažeš gdje se oružje nalazi u selu, je l' znaš da te možemo likvidirati“, priča Milan.
Ističe da je potom u prostoriju ušao jedan policajac, Srbin. „Pitao je mene što ja radim tu. Rekao sam da ne znam… I onda je pozvao jednog od te trojice policajaca u hodnik. Nakon razgovora vratio se taj unutra, još me 2-3 puta udario i rekao da se gubim: „Marš napolje, đubre jedno ustaško“. Postoje mnogobrojni svjedoci, toliko sam bio pretučen da ni jedan milimetar kože nisam imao na svom stražnjem dijelu. Kad bi me tukli, ležao bih dolje na podu na stomaku, a oni su po stražnjem dijelu sve tukli, noge, glavu…“, priča Milan Cindrić.
Atmosfera straha i nasilja
Ubrzo posle skupa SRS, stanovnici Hrtkovaca, ali i mnogih drugih sremskih mesta, počinju da dobijaju anonimne poruke obojene pretnjama, stvara se atmosfera straha i neizvesnosti, navode iz VCC. „To prelazi u otvoreno nasilje. Hrvati iz Vojvodine menjaju svoje kuće i stanove za kuće i stanove Srba iz Hrvatske. Prema popisu iz 1991. i 2002. broj stanovnika hrvatske nacionalnosti u Vojvodini je smanjen za 24 odsto“, objašnjavaju iz VCC.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
