Kako je Tužilaštvo odustalo od gonjenja Olivera Antića 1Foto: Miroslav Dragojević

U postupanju državnih organa u slučaju „Indeks“ posebnu pažnju izaziva izuzeće smederevskog tužioca Zorana Antića u slučaju Olivera Antića, tada profesora Naslednog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu. To je jedini zahtev za izuzeće koji je prihvaćen u ovom slučaja, posle čega se odustalo od krivičnog gonjenja Olivera Antića.

Sve je počelo saopštenjem v. d. tužioca u Smederevu u kome je naveo da poziv na seminar na kome će predavati optuženi Oliver Antić i Emilija Stanković smatra „neprimerenim činom i pritiskom na Tužilaštvo“.

Branilac Olivera Antića je odmah, sumnjajući u nepristrasnost svog kolege, podneo zahtev za njegovo izuzeće, jer je navodno svojim stavom narušio pretpostavku nevinosti. Republički javni tužilac Slobodan Radovanović je usvojio zahtev i za Olivera Antića od tog trenutka je nadležno postalo tada Okružno tužilaštvo u Beogradu.

Međutim, problem je što je takvo pravo uskraćeno Emiliji Stanković, jer je Republički tužilac odbio njen zahtev za izuzeće. U rešenju se navodi da se u njenom slučaju imala u vidu činjenica da se Oliveru Antiću stavlja na teret izvršenje jednog krivičnog dela, da je radnja izvršena u Beogradu, dok se ona tereti za više krivičnih dela koja su povezana sa drugim optuženim, pa bi usvajanje njenog zahteva otežalo vođenje postupka i vodilo ka njegovom odugovlačenju.

Dvostruki aršin

Na kraju obrazloženja stidljivo stoji i da postupanje Okružnog javnog tužioca u Smederevu u odnosu na optuženu nije dovelo u sumnju njegovu nepristrasnost. Opravdano je pitanje kako jedno isto saopštenje za jednog optuženog znači kršenje pretpostavke nevinosti, a za drugog ne? U Republičkom javnom tužilaštvu nismo mogli da dobijemo odgovor na ovo pitanje, pa smo se obratili profesorki Vesni Rakić Vodinelić.

– Ovo pokazuje da se republički javni tužilac na jedan način odnosio prema jednom, a na drugi prema drugom optuženom. Ili je tužilac morao da bude izuzet u oba ili ni u jednom slučaju. To da li se nekom stavlja više ili jedno krivično delo na teret nema nikakve veze sa nepristrasnošću, već pokazuje različite aršine u odlučivanju, objašnjava naša sagovornica – ocenjuje Rakić Vodinelić.

Tužilac iz Beograda je zatim dostavio sudu u Smederevu rešenje u kome se kratko navodi da odustaje od daljeg krivičnog gonjenja Olivera Antića. Ni u ovom tužilaštvu nismo mogli da dobijemo odgovore na osnovu čega je samo protiv njega obustavljen postupak.

– Ako postoje sumnje prema drugima, nema objektivnog razloga da ne postoje prema njemu. Čak i da je razlog za izuzeće Zorana Antića bio opravdan postoji mnogo gradova i tužilaštva gde je suđenje moglo da se nastavi. Da li možemo da obezbedimo ravnopravnost građana pred zakonom ako pri jednom istom činjeničnom stanju jedan javni tužilac u Smederevu misli da postoje osnove sumnje, a javni tužilac u Beogradu misli da ne postoje? Tu onda nema jednakosti pred zakonom, zaključuje profesorka Vodinelić.

Da podsetimo, posle odustajanja od krivičnog gonjenja Oliver Antić je u junu 2012. imenovan za savetnika predsednika Srbije Tomislava Nikolića, a od 2015. godine je ambasador Srbije u Portugaliji.

Važniji seminar od suđenja

Šta reći o pravnom sistemu zemlje kada optuženi nepojavljivanja na ročištu mogu da pravdaju i odlascima na seminare? Tako se recimo na suđenju u Aferi indeks nije pojavila Emilija Stanković, profesorka Rimskog prava na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, a njen advokat je odsustvo pravdao učestvovanjem na kongresu u Oksfordu.

Zatim je sa optuženom Milenom Petrović, profesorkom Međunarodnog privatnog prava na istom fakultetu, otišla na pravni skup u Zagreb, pa je samo u tom slučaju ročište odloženo za mesec dana, a ovo je samo primer. Bilo je i drugih.

Profesorka Vesna Rakić Vodinelić ovo ne tumači lošim zakonima, već načinom rada sudova. S obzirom na to o kakvoj se aferi radi, koliki je ona publicitet dobila, misli da je sud morao da učini maksimalni napor da obezbedi prisustvo okrivljenih, a u Zakonu o krivičnom postupku je propisana čitava lista načina na koji se obezbeđuje njihova prisutnost, počev od pozivanja, privođenja, pa sve do pritvora.

Sa druge strane sudija Bojković objašnjava da su izostanke sa glavnog pretresa u većini slučajeva optuženi pravdali urednom medicinskom dokumentacijom ili odsustvom zbog neodložnih službenih obaveza, bolesti i smrti bliskog lica, pa da za primenu nekih od težih mera obezbeđivanja prisustva okrivljenih nisu bili ispunjeni uslovi.

– Sud je iz razloga celishodnosti u odnosu na optužene koji nisu prisutni postupak razdvajao u toj fazi, jer u protivnom glavni pretres ne bi bilo moguće ni započeti. To znači da zbog izostanka nekog od optuženih glavni pretres nije odlagan, već je nastavljen u odnosu na one optužene koji su bili prisutni tog dana, objašnjava Slađana Bojković.

Međutim, kontinuitet suđenja ne govori u prilog njenoj tvrdnji, pa je tako u toku 2010. godine bilo svega 27 sudećih dana. Ne treba zaboraviti da su ovaj sudski proces zahvatite i poplave, snegovi, pa zbog toga što veliki broj optuženih ne živi u Smederevu, ročišta su odlagana i zbog elementarnih nepogoda, ali i zbog štrajka advokata, od kojih je poslednji trajao četiri meseca.

Zbog reformi proces tri puta vraćan na početak

Na kraju pitanje je kako može da se oceni postupanje države u ovom procesu? Reformom pravosuđa slučaj je 2010. vraćen na početak, ali pošto još uvek nisu bili ispitani ni svi optuženi tada naneta šteta nije ni bila mnogo velika.

Međutim, 2013. kada je proces bio u završnoj fazi i kada su se izvodili dokazi, a čak i sudija Bojković u svim medijima najavljivala da do kraja godine očekuje prvostepene presude, slučaj je ponovo vraćen na početak zbog izmene Zakona o krivičnom postupku.

To se ponovo desilo u januaru 2015. kada je Visoki savet sudstva doneo odluku da se u svim sudovima imenuju novi porotnici, pa je već upitno govoriti o tome ko snosi najveću krivicu zato što se proces ponovo nalazi u fazi izvođenja dokaza.

Epilog ovog maratonskog suđenja za sada je sledeći. Ove godine će nastupiti apsolutna zastarelost za poslednjih 10 optuženih kojima se stavlja na teret zloupotreba službenog položaja i davanje mita, pa će se na optuženičkoj klupi i zvanično naći samo profesori koji se terete za primanje mita.

Relativna zastarelost za ovo krivično delo nastupa posle 15, a apsolutna posle 30 godina, pa verujemo da će sudija Bojković do tada doneti neke presude, bilo osuđujuće, bilo oslobađajuće.

Kraj

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari