Robne kuće Beograd su osamdesetih godina prošlog veka bile treći trgovinski lanac u Evropi, a danas zgrade ove kompanije koju je Verano grupa privatizovala pre četiri godine zvrje poluprazne. Sjaj Robne kuće Beograd u zgradi Beograđanke u Srpskih vladara sa otvaranja od pre dve godine je izbledeo, a prvi i četvrti sprat ispunjavaju samo prazni rafovi, beli zastori i prazne kutije Pertini igračaka, koje upućuju građane da ne posustanu na prvom praznom spratu i nastave do drugog na kom ovaj proizvođač „drži“ pola poslovnog prostora. Ostatak dele četiri brenda, uglavnom dečje garderobe.


Ljudi ima gotovo samo u prizemlju, u parfimeriji i još tri radnje oko nje. Prvi i četvrti sprat do kog pokretne stepenice uopšte više ne vode – prazni su potpuno. Ništa bolje nije ni u isto tako pompezno otvorenoj robnoj kući na Terazijama ili Dušanovcu. Otišli su gotovo svi zakupci, čak i toliko najavljivani i hvaljeni italijanski Coin, a interesovanja nema iako je cena kvadratnog metra za zakup od 25 do 50 evra.

Kada je pre četiri godine Verano grupa udruženim snagama sa grčkom Marfin grupom platila 360 miliona evra za 32 robne kuće u Srbiji, očekivalo se i najavljivalo mnogo. Verano je odmah krenuo sa renoviranjem pojedinih zgrada, najpre onih u Beogradu i uložio oko 75 miliona evra. Onda je došla ekonomska kriza, posao je stao, a za manje od dve godine zakupci su počeli da se razilaze. Čelnici RK Beograd su u nekoliko navrata isticali da ne žele da prodaju nešto u šta su mnogo uložili, a šta će dalje biti s poslovanjem, kažu, „zavisi od tržišnih kretanja“.

Ta kretanja ni po smirivanju krize ne idu na ruku robnim kućama, odnosno njegovom vlasniku Radomiru Živaniću. Samo što je Verano uložio novac u oporavak RK Beograd otvoreni su najpre tržni centar Delta siti, a nešto kasnije i Ušće, a većina zakupaca se odlučila za neku od te dve opcije. Oni koji su zakupili prostor u RK Beograd, naročito u dve beogradske, nisu se dugo zadržali jer su to uglavnom bili skuplji brendovi i, naravno, prevelik zalogaj za one naviknute na kupovinu u „narodnoj“ prodavnici. Visoke cene oterale su potrošače, a zakupci su bili prinuđeni da se povuku.

U Beogradu tako od osam objekata rade samo četiri, u RK na Novom Beogradu u prizemlju je filijala Marfin banke, a osim onih na Terazijama i u zgradi Beograđanke još uvek su otvorene one na Miljakovcu i Dušanovcu. Beograd nije jedini loš primer, u pojedinim gradovima RK nikad nisu otvorene iako su renovirane do kraja, kao na primer u Leskovcu. Sa renoviranjem zgrada u Nišu, Jagodinu, Paraćinu stiglo se do pola, a nijedna od robnih kuća po Vojvodini nikada nije doživela da bude otvorena.

Radi još uvek robna kuća u Kragujevcu i u Boru (otvorena među poslednjima) dok je u Kraljevu na primer, osim Familija marketa radio jedino kafić Novaka Đokovića. Da je tržišna utakmica za RK Beograd očigledno više nego teška delimično potvrđuje i to što su Merkatoru nedavno prodali 27 prodavnica Familija marketa, ali uprkos tome u RK Beograd nemaju nameru da prodaju dalje jer se, kako su ranije naglasili, posao s nekretninama kad tad isplati.

Istorija

Robne kuće Beograd osnovane su još 1965. integracijom firmi Beograd, Nama, Grmag i Modna kuća, a sredinom osamdesetih RKB je zapošljavao oko 10.000 radnika. Kako piše na sajtu RKB, devedesetih godina ovo preduzeće je ostvarivalo prosečan dnevni promet od 1,5 miliona nemačkih maraka, ali je 2002. otišlo u stečaj. Ukupno RKB su imale 41 robnu kuću, od toga 32 u Srbiji.

Nicović se reorganizuje

Beograd – Slovenački trgovinski lanac Merkator u završnim je pregovorima oko sklapanja partnerskog odnosa sa trgovinskim lancem „Jabuka“ iz Beograda. Gotovo je izvesno da će Merkator preuzeti prodavnice ovog trgovinskog lanca. Način na koji će ovaj partnerski odnos biti regulisan još je nepoznat s obzirom da se preduzeće „Jabuka“ ad u vlasništvu biznismena Đorđija Nicovića zvanično nalazi u procesu reorganizacije, kao i još neke firme koje je u procesu privatizacije kupio Nicović. Njegova krovna privatna firma je, naime, bila garant nekolikim firmama koje je kupio u privatizaciji pri podizanju kredita. Da te firme ne bi potopile garanta Nicović je poveriocima ponudio proces reorganizacije koji su oni očito prihvatili. Pa je krajem juna u registar Agencije za privredne registre uneta zabeleška o rešenju Privrednog suda u Beogradu kojim se određuje privremena mera zabrane izvršenja na obezbeđenoj i neobezbeđenoj imovini stečajnog dužnika TP Jabuka, kao mera zabrane izvršenja na obrtnim sredstvima, tekućim i svim drugim dinarskim i deviznim računima stečajnog dužnika. „Privremena mera važi do ročišta za odlučivanje o predlogu za pokretanje postupka u skladu sa unapred pripremljenim planom reorganizacije.“

Prema podacima Centra za bonitet TP Jabuka je sve do 2010. godine poslovala sa dobiti, koja je doduše 2009. godine svedena na 20 odsto dobiti iz prethodne godine. Prošlu godinu TP Jabuka je završila sa gubitkom od celih 41,8 miliona dinara. R. Ć.

Radulovićev udeo i dalje blokiran

Beograd – Komisija za hartije od vrednosti juče je odobrila Delta Maksiju da objavi ponudu za preuzimanje preostalog raspoloživog akcionarskog kapitala u četiri trgovinska preduzeća i kojima je već većinski vlasnik. Među tim preduzećima je i C market. Pošto je Komisija za zaštitu konkurencije posle dugog studiranja zaključila da se koncentracijom tržišnog udela C marketa i tržišnog udela Delta maksija ne stvara monopolista na tržištu – koncentracija se nastavlja dalje.

U ponudi koju bi trebalo da objavi ovih dana Delta maksi će za 1,62363 odsto akcija C marketa ponuditi 32 000 po akciji. Trenutno se na Beogradskoj berzi akcija C marketa prodaje po ceni od 26 000 dinara. Vlasnička struktura C marketa i posle ove ponude za preuzimanje ostaće predmet interesovanja medija, a i malih akcionara. Jer ovih oko 1,6 odsto obuhvata 3.236 akcija od kojih 1.426 pripada Slobodanu Raduloviću, bivšem direktoru C marketa, koga traži srbijansko pravosuđe, a koji je u bekstvu. Na te akcije je stavljena sudska zabrana raspolaganja, a vlasniku su oduzeta prava odlučivanja po osnovu njih. Tako da se ponuda Delta maksija, odnedavno u vlasništvu belgijske kompanije Delez, odnosi na 0,90815 odsto akcija.

Sem spornog vlasništva Slobodana Radulovića, u vlasničkoj strukturi C marketa nalazi se i 23,232500 odsto akcija i nadalje u društvenom vlasništvu. Kako je rečeno Danasu u Agenciji za privatizaciju, čeka se da se taj paket prebaci u Akcionarski fond, da Delez i tehnički preuzme Delta maksi „što bi moglo da traje i šest meseci“, pa da Agencija uđe u pregovore sa predstavnicima ove belgijske kompanije oko eventualne organizacije aukcije na kojoj bi ovo društveno vlasništvo bilo prodato.

Kod ovih 23,23 odsto akcija je zanimljivo da od uspeha aukcije zavisi realizacija prava zaposlenih i bivših zaposlenih C marketa na 30 odsto akcija iz ovog paketa. Po uslovima iz ponude Delta Maksija, tih ispod sedam odsto C marketa vredi oko 444 miliona dinara. R. Ć.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari