Akcija oslobađanja trajala je gotovo tri nedelje. U Beograd dolaze međunarodni pregovarači, lord Dejvid Oven i Torvald Stoltenberg, potom i Jasuši Akaši i italijanska ministarka inostranih poslova Suzana Anjeli.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Miloševiću, nimalo ljubazno, telefonira Žak Širak, koji je sredinom maja preuzeo dužnost predsednika Francuske. Konačno, Stanišić 18. juna obaveštava predsednika Srbije da su oslobođeni svi taoci – ukupno 388 oficira i vojnika. Neki su se vratili u jedinice, većina je preko Zagreba otputovala u svoje zemlje. Milošević je pohvalio pripadnike Službe bezbednosti za primerno obavljanje dužnosti i založio se za „normalizaciju odnosa između organa Republike Srpske i snaga UN, kao i za uspostavljanje normalnih uslova da misija UN u potpunosti obavi svoju dužnost, u interesu konačnog postizanja mira“.

Lord Oven odlučio je da se, posle gotovo tri godine, povuče s položaja kopredsednika Konferencije o bivšoj Jugoslavij. Mnogi zapadni političari i novinari tvrde da su dotadašnji mirovni pregovori bili neuspešni i zbog njegovog navodnog prosrpskog opredeljenja. Za novog kopredsednika imenovan je bivši švedski premijer Karl Bilt. On i Stoltenberg prvi put dolaze zajedno u Beograd 21. juna. Cilj nove misije je istraživanje mogućnosti za otvaranje mirovnog procesa posle oslobađanja talaca i obnavljanja žestokih sukoba u BiH.

Predsednik Srbije dobio je rezidenciju u Užičkoj 16 na Dedinju, navodno samo za obavljanje funkcije. Opozicioni poslanici postavljaju pitanje hoće li se iseliti iz državne vile u Tolstojevoj, gde trenutno stanuje. Odgovor su dobili posredno: Milošević je narednih godina koristio oba zdanja.

Srpska radikalna stranka nezadovoljna je kako državni mediji izveštavaju o zbivanjima u zemlji i regionu i njenoj aktivnosti. Šešelj najavljuje seriju mitinga širom Srbije na kojima će građanima objasniti šta se zaista zbiva. Novosadski miting prošao je mirno. Međutim, skup u Gnjilanu je zabranjen. Grupa okupljenih sukobila se s policijom. Novinari tvrde da je bilo i pucnjave. Sve se završilo bez težih posledica, ne računajući nekoliko razbijenih glava, masnice i ogrebotine. Šešelj i njegov zamenik Tomislav Nikolić iste noći lišeni su poslaničkog imuniteta i prekršajno osuđeni na 20, odnosno 25 dana zatvora. Opozicioni poslanici kažu da su sednice saveznog i republičkog odbora za mandatno-imunitetna pitanja održane noću i da oni na njih nisu pozvani. Prištinski sud za prekršaje je nakon nekoliko dana obojici povećao kazne na po 60 dana zatvora.

Rasplamsavaju se borbe oko Goražda i Glamoča, na Majevici i Ozrenu. U Sarajevu je u junu, prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, ubijeno 140, a ranjeno oko 600 lica, pretežno civila.

Hrvatske snage na Dinari primenjuju tako zvanu taktiku mišjeg ugriza: svakodnevnim napadima zauzimaju nove položaje i približavaju se Kninu, ugrožavajući veze Krajine s bosanskim Srbima. Stanovnici najugroženijih sela – Civljana, Kijeva i Cetine sele se u Knin, a ko može – u Srbiju. Istovremeno, policija u Srbiji hapsi punoletne muškarce rođene u Hrvatskoj i šalje ih u Krajinu. U privođenju obveznika navodno učestvuje i vojna policija krajiške vojske. Nisu retki slučajevi da policija blokira restorane i kafiće, legitimiše sve muškarce i odvodi Krajišnike. Bilo je hapšenja i u studentskim domovima. Lov na ljude nastavljen je do kraja jula. Predstavnici Visokog komesarijata za izbeglice izjavljuju da je u Srbiji mobilisano dve i po hiljade muškaraca koji su pobegli od rata i ovde stekli izbeglički status.

Radoje Kontić u razgovoru s uspešnim privrednicima u Novom Sadu ističe: „Izbegli smo ekonomski slom i krenuli putem ekonomskog oporavka, što predstavlja jedinstveni primer u ekonomskoj praksi u svetu“. Većina građana ne primećuje oporavak o kojem govori predsednik vlade. Cene svakog meseca skaču u proseku za pet odsto. Prosečna majska plata iznosi 310 dinara, a potrošačka korpa košta gotovo dvaput više – 540 dinara. Kada se uračunaju i ostali troškovi – za skroman život četvoročlane porodice neophodno je 960 dinara, odnosno tri plate.

Nije nikakva uteha, ali – poređenja radi – prosečna plata u Rusiji je pet puta manja nego u Srbiji, a za preživljavnje je potrebno najmanje pet prosečnih plata.

Nastavlja se

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari