Isidorin duh luta Beogradom 1

– U Kući kralja Petra Prvog na Senjaku krajem prošle nedelje otvorena je izložba eksponata iz Legata književnice Isidore Sekulić, koji se čuva u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“. Tako se soba prve žene člana Srpske kraljevske akademije, a potom SANU, osnivača i počasnog predsednika i sekretara Srpskog PEN-a, počasnog člana SKZ i Matice srpske, prvog posleratnog predsednika Udruženja književnika Srbije, do 9. marta vratila na „čarobni breg“, kako je Isidora Sekulić nazivala Senjak i Topčider, gde provela veći deo života. Autori izložbe su istoričar umetnosti Lidija Jakšić i pisac Laura Barna čiji je roman o Isidori Sekulić „Moja poslednja glavobolja“,Zavod za udžbenike objavio 2008. godine.

Police sa knjigama i fotografijama Frederika Šopena i Eduarda Griga, koji posetioce neodoljivo podseća na Alberta Ajnštajna – osim što je pisala, Isidora Sekulić je svirala klavir i pisala muzičku kritiku, dve kožne fotelje, stočići, pisaća mašina, radio, sekreter, naočare, svećnjaci, ikona Bogorodice, slika Petra Petrovića Njegoša, reprodukcije dela Jovana Bijelića, Zore Petrović, Milice Bešević…

– Nismo mogli sve da prenesemo – lomljive sitne predmete i Isidorinu posmrtnu masku koja se inače ne iznosi iz sefa. Nedostaju i umetničke slike, jer su u lošem stanju, ali smo napravili reprodukcije da bismo upotpunili atmosferu… – kaže za Danas Laura Barna.

Ona naglašava da su „Isidori Sekulić predmeti mnogo značili i da su i dan danas toliko natopljeni njenom energijom da svako ko uđe u njemu rekonstruisanu sobu u Kući kralja Petra oseća Isidorino prisustvo“.

– Dok sam radila na romanu o Isidori, čula sam priče da je ona u teškim vremenima i kad je bila izuzetno nervozna, premeštala nameštaj i predmete – to je na neki način smirivalo. Imala je poseban odnos prema čuvenim reprodukcijama koje je donosila iz celog sveta i razglednicama koje je uramljivala i držala na zidovima hodnika da bi se, kad uđe u kuću, setila svih mesta koja je obišla. Cenila je i tuđe predmete. Postoji dirljiv detalj da je pred kraj života, kad je shvatila da odlazi sa ovog sveta, postavila u hodniku dugačak sto, na koji je stavila sve stvari za koje je mislila da nisu njene i poruku: „Neka svako uzme ono što je njegovo“ – priča Laura Barna.

Red, disciplina i skromnost kojima odiše soba Isidore Sekulić, prema rečima sagovornice Danasa, više odgovaraju „muškoj nego ženskoj radnoj sobi, zato što je Isidora odrastala sa dvojicom muškaraca – ocem Danilom Sekulićem i bratom Dimitrijem koji su bili muški uzor, jer je rano kao devojčica ostala bez majke“.

– Isidora je zaista imala taj muški princip koji je nju učinio veoma snažnom. Ali i ta disciplina i skromnost su pokušaj da se ovom izložbom pokaže i druga strana medalje – Isidora kao žena, ljudsko biće od krvi i mesa, sa svim svojim ranjivostima, slabostima, manama, vrlinama, ne samo kao ikona, nego i kao žena srpske književnosti – naglašava Laura Barna.

Ona kaže da je na ideju o ovakvoj izložbi došla još dok je radila na knjizi „Moja poslednja glavobolja“, kad je imala pristup Legatu, sefu i trezoru u kom se nalazi ostavština Isidore Sekulić. Barna objašnjava da je kao član Upravnog odbora Fonda „Isidora Sekulić“ zajedno sa Lidijom Jakšić iz Kuće kralja Petra Prvog osmislila celu postavku, koja je udarnički brzo ostvarena zahvaljujući razumevanju upravnika Univerzitetske biblioteke Aleksandra Jerkova.

Prema njenim rečima, ovom izložbom Isidora Sekulić se „vratila na stare staze – omiljeno brdo koje je beskrajno volela da obilazi“.

– Živela je u Puškinovoj koja se tada zvala Golsvortijeva ulica, potom u ulici Miodraga Davidovića, kojoj je ponovo vraćen stari naziv Vase Palagića. Izložba je u Kući kralja Petra u broju 40, a ona je živela u broju 70. To je baš čudo – naglašava Laura Barna.

Kralj i književnica

Iako se smatra da je Isidora Sekulić bila sklona onom što se naziva levičarskim idejama, Aleksandar Jerkov je, otvarajući izložbu, naglasio da za predstavljanje javnosti Isidorinih stvari ne postoji bolje mesto od Kuće kralja Petra. „Spisateljica i kralj Petar su imali slične ideale – borili su se za liberalizam i kulturu, pa imam osećaj da će do kraja izložbe njihovi duhovi razmenjivati misli u ovim prostorijama“, rekao je Jerkov. Na otvaranju su, Isidori u čast, premijerno izvedene i dve kompozicije Vere Milanković iz ciklusa „Norveška“, inspirisane „Pismima iz Norveške“.


Čajanke, „Agape“, okrugli sto

Prema rečima Laure Barne, kao prateći programi tokom izložbe biće organizovane muzičke večeri – omaži čuvenim čajankama u pet kod Isidore Sekulić, na kojima će se pričati o Isidori. Na čajanki najavljenoj za večeras, predavanje „Srpska kultura u ogledalu Isidorinog putopisa“ održaće Varja Nešić, a u muzičkom programu nastupiće učenici Muzičke škole „Josip Slavenski“: Mia Brvar, Valentina Stanojević i Ana Nikolić uz klavirsku pratnju Marije Družijanić. Barna posebno ističe snimanje emisije „Agape“ u kojoj će o Isidori Sekulić govoriti akademik Vladeta Jerotić, jedan od poslednjih Isidorinih savremenika i njen lekar koji je, kako je tvrdila sama čuvena književnica, „više lečio lepim rečima, nego medikamentima“. Za 9. mart najavljen je okrugli sto o Isidori Sekulić na kome će učestvovati: Milosav Tešič, Jovan Delić, Vasa Pavković, Petar V. Arbutina i Ratko Adamović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari