Crna Gora na Zapadu

A činjenica da se precizno navodi svota, a sasvim neprecizno opisuje „protuusluga“, upućuje da je riječ o propagandi, podesnoj za kafansku političku agitaciju tipa – „Pa zar nam Rusi ne nude itd. itd. “ Najlakše je ponuditi ono što ne možeš dati, ne zato što Rusija ne bi imala deset milijardi dolara, nego stoga što je takav aranžman neizvediv u postojećim političkim okolnostima. Crna Gora je ekonomski i politički već prešla suptilnu demarkacionu liniju i postala dio Zapada i NATO-a. Na putu je za Europsku uniju, a Boka Kotorska već se priključila karipskoj konfederaciji poreznih i nekretninskih oaza, koje nisu okružene pijeskom, nego vodom. Preostali put do EU Crna Gora može jako brzo prijeći, brže od svih preostalih kandidata na Balkanu, samo kad bi nekako zaobišla najveći problem, koji je ujedno i najvažnija spona u zapadnim integracijama, a to je, naravno, sam Milo Đukanović. S tako velikim čovjekom u tako malenoj zemlji, tijesno je kao što bi bilo jedinom ruskom nosaču aviona u Bokokotorskom zaljevu. Ne ostaje puno prostora za demokraciju, a s druge strane, jasno je, bez Mila ne bi bilo zapadnih integracija i članstva u NATO-u, nego bi se plemena cifrala, vodila se parlamentarna borba, šijekle glave, komunisti udarali na crkvu i obrnuto, dok jedini Đukanović govori jezikom koji oni svi razumiju i poštuju ga iako ga možda i ne vole. No, zašto se navodna ponuda publicira u ovom času? U Crnoj Gori se ne razmatra promjena političkog smjera, niti se spremaju neki izbori. Ali, bit će izbori u Srbiji! Brojka „deset“ tu ima, dakle, funkciju da pokrene fantaziju rusofilskih fantasta i kafanskih stratega – što, ako njima deset, koliko mi onda vrijedimo? Šumadijska gubernija i pedeset milijardi, nije loše…