Ivo Josipović: Milanović nije srbomrzac

Bez toga nema dobrog rješenja, ni za Hrvatsku, ni za Srbiju. Tačno je da je naš premijer sklon ekspresivnom izražavanju i u tome zna prijeći mjeru. Zbog toga je često i u Hrvatskoj kritiziran, ali mora se znati da je s obje strane iz vrhova vlasti, ministarskih redova, posebno iz medija bilo potpuno neprimjerenih i omalovažavajućih izjava“, kaže u razgovoru za Danas Ivo Josipović, bivši predsednik Hrvatske, komentarišući izjavu hrvatskog premijera da sa Vučićem neće više razgovarati . 

            Sme li odgovorni političar i još plus premijer sebi da dopusti takvu retoriku da Srbe naziva varvarima i muvama. Da li je ta retorika samo zbog izborne kampanje, ili je to generalno posledica odnosa prema Srbima?

            – Već sam rekao da je u zadnje vrijeme sa svih strana bilo neprimjerene retorike. Premijera Milanovića možemo kritizirati, ja to često činim, iz puno razloga. Ali, Milanović sigurno nije srbomrzac. Njegova je retorika u ovim danima vjerojatno motivirana i predizbornom situacijom, dobrim dijelom i njegovom naravi. Rekao sam, retoriku mu, ne samo u odnosu prema Srbiji, često smatram neprimjerenom i kontraproduktivnom. Ali, vjerujem da, kada je riječ o rješavanju izbjegličke krize, ima dobre namjere. Upravo zato, apeliram na premijere obje države da se vrate suštinskim pregovorima, ne prepucavanjima.

           

Kritikujete srpske medije zbog odnosa prema hrvatskom premijeru, ali ne i hrvatske?

 Mislim da dolijevaju ulje na vatru i koriste potpuno neprimjerene kvalifikacije, ne samo za Milanovića. Odgovorni mediji mogu i moraju kritizirati, ali ne i potpaljivati i poticati niske strasti i sukobe. Isto se odnosi i na dio medija u Hrvatskoj, posebno neke desne portale. Main stream mediji u Hrvatskoj su ipak bili umjereni, pa i kritični prema Milanoviću. Milanoviću možete svašta prigovoriti, ali reći da je ustaša ili idiot zaista je strašno i neprimjereno. Milanović je uvijek bio i ostao antifašist, sa svim pozitivnim konotacijama vezanim za međunacionalne odnose.

 

Da li i vi delite Milanovićevo mišljenje da Srbija u dogovoru sa Mađarskom šalje izbeglice na granicu sa Hrvatskom?

Da, tako izgleda. Teško je objasniti sadašnje kretanje izbjeglica na drugi način. Istina je, i mi šaljemo izbjeglice u Mađarsku i Sloveniju, ali ipak u prilično kontroliranim uvjetima. Mislim da Srbija ne bi trebala dopustiti da bilo tko, pa ni izbjeglice, prelaze granicu u šumama, močvarama i drugim neprimjerenim i nedopuštenim područjima. Uostalom, to nije same protuzakonito s aspekta hrvatskog prava, to je kršenje i prava Srbije. Osim toga, može biti opasno za izbjeglice, i zbog samog terena, mogućih zaostalih mina i sigurnosti kretanja. Zato se opet vraćam na tezu da se razgovorima naših vlada moraju dogovoriti rute i dinamika prolaska izbjeglica te njihovo zbrinjavanje.

 

Da li je u 21. veku normalno da se preti hermetičkim zatvaranjem granica, kao što to čini hrvatski premijer, ili što je učinila Mađarska podizanjem ograde?

       Nisam sklon rješenjima poput mađarskog. Oni su pripremili sve za zaista hermetičko zatvaranje granica. Nije mi drago ni jedno rješenje koje koči promet ljudi i roba. Uostalom, ono šteti svima i ne daje pravi rezultat. Činjenica je da sve države u regiji imaju isti problem. Priljev izbjeglica nadmašuje mogućnosti njihova, makar i privremenog zbrinjavanja. Politika koja se svodi samo na to da se izbjeglice što prije „gurnu“ preko granice susjedima sigurno provocira reakciju druge strane. U Srbiji morate razumjeti da ni jedna država, ni Srbija, ni Hrvatska, a ni druge zemlje, ne mogu naprosto oprati ruke i reći kako izbjeglice imaju svoj put i da na to ne možemo utjecati. Upravo zato, mora se naći dogovor svih država u lancu od prve zemlje, Turske, pa do Njemačke o tome koliko i kojom dinamikom možemo primati i dalje upućivati izbjeglice. U svemu tome, moramo osigurati dostojanstvo i sigurnost tih nesretnih ljudi i pokazati da nam humane vrijednosti u koje se kunemo, nisu apstraktna kategorija.

           

Koliko su relativno dobri odnosi između Srbije i Hrvatske poljuljani carinskim sukobima?

            – Sigurno je, događanja na granici i sve ono što se zbiva ozbiljno opterećuju odnose naših zemalja. Da, imali smo relativno dobre odnose. To smatram važnim za obje države, i zbog sigurnosnih, i zbog ekonomskih, ali i zbog interesa mnogih tzv. običnih ljudi. Tu je i nesumnjiv interes nacionalnih manjina u obje zemlje da nam odnosi budu kvalitetni. 

          

Da li vam se sada čini da je sve što ste radili vi i Boris Tadić bilo uzaludno, jer je u nekoliko dana srušeno?

            – Iznimno sam ponosan na ono što smo učinili Tadić i ja. To nije bio uzaludan posao. Prvo, pokazali smo da se može surađivati i da se, unatoč razlikama, možemo poštovati. Naša je politika bila ta koja dugoročno jamči stabilnost u regiji i doprinosi razvoju svake od naših zemalja. Pogledajte samo koliko su se razvili gospodarski odnosi, koliko je ojačana kulturna i svaka druga suradnja. Iako su danas naši odnosi u regresiji, siguran sam, ono što smo započeli Tadić i ja bit će nastavljeno. Žao mi je što današnji lideri nemaju snage i kapaciteta za dogovor o zaista teškom problemu s kojim se suočavamo.

  

Može li se dogoditi da Hrvatska ubuduće usporava pridruživanje Srbije EU.

Hrvatska može i mora tražiti da Srbija ispuni uvjete, kao što smo to morali i mi. 

Ne bih volio i nadam se da to neće biti slučaj, da Hrvatska vodi politiku usporavanja Srbije bez obzira na uvjete. Naša je službena politika takva da podupiremo pristupanje svih zemalja regije EU ako za to ispune uvjete. Bili smo spremni i pomoći da se to dogodi. 

Koliko je Evropa kriva za sve ovo što se događa na zapadnom Balkanu, od mađarskih zidova ili sukoba na srpsko – hrvatskoj granici?

Europa je bila nepripremljena za talas izbeglica. Uz to, nejedinstvena je u tome kako se suočiti s ozbiljnom izbjegličkom krizom. Ali, neovisno o EU, naše probleme moramo rješavati i sami. O tome koliko je Zapad prouzročio sve ovo što se događa na Bliskom Istoku, sada i ovdje, može se puno govoriti……

Šta je rešenje?

Najbolje bi bilo kada bi se stanje u Siriji normaliziralo i kada bi ta zemlja postala stabilna. Tada bi se, prije ili kasnije, zaustavio i ovaj izbjeglički val.

Ali, pitanje je koliko je to realno u doglednom vremenu. Zato, jedini je izlaz dogovor o izbjeglicama svih zemalja, od Turske do Norveške.