
Ni gorak, a ni slatko-slani, takav je bio ukus posle poraza u Poljskoj fudbalera Srbije (1:0), koji su prema opštoj oceni ostavili bolji utisak nego što to krajnji rezultat pokazuje. Duel protiv Estonije u Talinu u utorak (18.00), drugi prijateljski na „turneji“ mogao bi da bude i trenutak istine, pre svega za selektora Radovana Ćurčića, koji nije po ukusu svima iz Fudbalskog saveza Srbije.
Pojedinci u FSS već uveliko revnosno zapisuju svaki pogrešan potez srpskog stručnjaka koji je određenim taktičkim i kadrovskim potezima u Poznanju pokazao da vlada materijom na izvestan način, ali da kao i njegovi prethodnici, nije u stanju da se izbori sa autoritetima starijih igrača (Kolarov, Ivanović, Tošić) koji imaju više slobode na terenu i van njega.
Na osnovu izjava fudbalera posle meča u Poznanju može se zaključiti da Ćurčić ima apsolutnu podršku igrača, što je svakako vrlo bitna stvar u stvaranju atmosfere, koja je ozbiljno narušena, pre svega na polju samopouzdanja, nakon kraha u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Francuskoj ovoga leta. Odluka selektora da Ljajiću dodeli ulogu kreativca protiv Poljske ispostavila se kao odlična, kao i potez da Kostić zauzme mesto levog ofanzivnog igrača. Izvesno vreme svi selektori imali su problema koga da priključe Matiću u sredini terena; Ćurčić se odlučio za Milivojevića i u tom kadrovskom potezu može se pronaći izvesna kritika zašto na spisku nije bilo Nemanje Gudelja, koji u Ajaksu upravo na tom mestu igra standardno. Na primeru Matića i Milivojevića može se videti koliko je još rada i znanja potrebno da bi broj njihovih pasova ka napred bio mnogo veći u odnosu na one koje besumučno prosleđuju prema štoperima i bekovima.
Ćurčić zaslužuje pohvale i što je upario Maksimovića i Rajkovića u poslednjoj liniji; obojica su standardni u Torinu, odnosno Darmštadu; fizički su jaki, skočni, brzina im nije jača strana, ali jeste adekvatno postavljanje i izlaženje ispred napadača „na pola tela“. Da bi se uigrali potrebno im je više utakmica, ali su svakako zalog za budućnost. Kolarov je priča za sebe, koju nijedan prethodnik Ćurčića nije uspeo da pročita i teško je očekivati da će to njemu uspeti. Neobavezna igra beka Mančester sitija dosta je iritantna, ponekad se čini da više vodi računa o tome kako mu stoji dres i šorts, nego o logičnosti pasova.
Ako u Talinu, za kratko vreme, reprezentacija Srbije nadogradi igru iz Poznanja i u Beograd se vrati sa pozitivnim rezultatom (čitaj pobedom) Ćurčić bi mogao da preživi „seču knezova“ u suprotnom će opoziciona struja u FSS učiniti sve da pronađe bolje rešenje.
Đuričić: Moramo da pobedimo
– Zbog atmosfere oko reprezentacije i nas igrača, nemamo pravo da uđemo neoprezno u bilo koji meč, naravno i ovaj protiv Estonije. Moramo da pobedimo i tako počnemo da vraćamo veru u reprezentaciju. Neću, ipak, mnogo da pričam – naše je da radimo i pokušamo da promenimo neke stvari, a vreme će pokazati koliko ćemo u tome uspeti. Ja sam optimista. Mislim da možemo i moramo da se kvalifikujemo za Svetsko prvenstvo u Rusiji 2018 – poručio je Filip Đuričić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.