„#KamiTidakTakut“, poruke na indonežanskom jeziku “Ne bojimo se”, pojavile su se na Tviteru ubrzo pošto su u četvrtak u centru Džakarte, u nizu eksplozija bombi i sledstvenoj razmeni metaka poginula dva građanina i petoro terorista, dok su desetine osoba ranjene. Islamska država (ISIS) je preuzela odgovornost na internet strani koja se povezuje sa ovom ekstremističkom grupom, a za indonežansku policiju dileme nema, inspirator terorističkih dela je Bahrun Naim, vođa Katibah Nusantara, vojne jedinice pod okriljem ISIS u regionu Jugoistočne Azije.

O snazi prkosa žitelja glavnog grada Indonezije govori činjenica da su Džakarta i zapadniji Bandung, među prvim gradovima u svetu po broju poruka na Tviteru i drugim društvenim mrežama. „#KamiTidakTakut“ može biti i odgovor osumnjičenom Bahrunu, identifikovanom kao autor nedavnog bloga u kome hvali novembarske terorističke napade u Parizu i što je u njima ubijeno mnogo ljudi. U tekstu pod naslovom “Lekcije napada u Parizu,” zemljaci Indonežani su pozvani “da proučavaju planiranje, ciljanje, vreme, usklađivanje, bezbednost i hrabrost pariskih timova”, naveli su stručnjaci za terorizam.

Indonezija je najmnogoljudnija muslimanska zemlja na svetu. Među preko 250 miliona Indonežana, oko 86 odsto su muslimani pretežno suniti, a tamošnja verzija islama je umerena i tolerantna. Sa njima žive i hrišćani, protestanti (5,7 odsto) i katolici (tri), budisti (3,4), hindu (1,8) i konfučijanci, kao pripadnici priznatih vera.

Sa izuzetkom nekoliko verskih sukoba tokom 70 godina nezavisnosti njihove domovine, Indonežani su ponosni na dostignuća međuverskih odnosa u zemlji – različite zajednice su uveliko živele mirno, jedna kraj druge. Muslimani jesu najmnogobrojniji, ali hrišćani i indusi žive u “džepovima” arhipelaga sa preko 17.500 ostrva, u kojima su, ponekad, oni dominantna religija. Strancu se čini kao da je taj odnos većina-manjina nevažan.

Od kraja višedecenijske vladavine drugog indonežanskog predsednika, nekadašnjeg generala Suharta 1998, islamski fundamentalisti su izveli nekoliko ozbiljnih bombaških napada. Najveći je bio na ostrvu Bali 2002. kada je ubijeno 202 ljudi, uključujući 88 Australijanaca. No, poslednjih godina indonežanske bezbednosne snage su uspešno kontrolisale domaći terorizam, tako da su ubile ili uhapsile mnoge pripadnike takvih organizacija. Teroristi nisu imali kapacitet za bilo kakav veći napad od 2009, kada su bombaši samoubice napali hotele Meriot i Ric-Karlton u Džakarti.

Napadi u četvrtak su najozbiljniji od tada. Istovremeno, ovo bi mogao biti prvi čin nasilja ISIS u Indoneziji.

Tokom proteklih više od šest godina radikalne islamističke grupe konsolidovale svoje snage za napade u Indoneziji. Mnoge terorističke grupe u Indoneziji su u krhotinama i žele da pokažu da postoje. Pored toga, neki Indonežani su se vratili iz rata u Siriji i osnovali male terorističke ćelije.

Grupa koja je izvela napade u Džakarti možda ih je planirala za januar pošto budnost policije prema terorističkim napadima nije tako visoka tokom ovog perioda. Policija je pojačala mere bezbednosti u vezi s terorističkim napadima krajem godine kada je zbog praznika povećan broj turista, naročito iz inostranstva. Indonežanska policija je sprovodila racije krajem 2015. i saopštila da je sprečila terorističke napade.

Indonezija ima velike radikalne grupe, kao što su Džema Islamija, Džama Ansjaruši Sjaria i Džama Ansjorul Al-Kilafa, koje veruju da sekularna indonežanska vlada treba da bude srušena i da zemlja treba da bude islamska država pod šerijatskim zakonom. Ove grupe gaje i mržnju prema onima koji sprovode zakon, naročito prema policiji koja ih goni i ponekad muči njihove zarobljene drugove “borce”.

Terorističke grupe u Indoneziji koriste smartfone i društvene mreže u međusobnoj komunikaciji. Ponekad koriste takođe i kurirske usluge. Jedan broj njih je na vezi sa mrežama u južnim Filipinima, sa značajnim muslimanskim stanovništvom i latentnom pobunom, i u Siriji.

Indonežanska policija sarađuje sa državama u susedstvu, razmenjuje podatke o mogućim terorističkim pretnjama i vrši racije na naoružane grupe. Međutim, Nur Huda Ismail, analitičar kontraterorizma sa Monaš Univerziteta u Australiji, navodi da Indonezija nema zakon kojim bi se priključivanje paravojnoj obuci ili sprovođenje nasilnih akata u inostranstvu okarakterisalo kao nezakonito. To otežava procesuiranje ratnika povratnika iz inostranstva.

Kao rezultat, iako policija može da identifikuje i privede borce koji su se vratili iz inostranstva, oni ne mogu biti osuđeni za bilo kakvo krivično delo. Poznato je, pak, da su se pre sadašnje obuke u Siriji, indonežanski ekstremisti “kalili” u borbama u Avganistanu tokom 1980-ih i 1990-ih, na jugu Filipina, a moguće i tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Upućeni, međutim, ističu kako bezbednosni sektor nije sam dovoljan za iskorenjivanje terorističke pretnje u Indoneziji i regionu. Mišljenje je kako treba više koristiti razočarane povratnike sa ratišta u inostranstvu koje bi sarađivali sa policijom u preumljivanju pripadnika radikalnih grupa iznutra.



Kontrola brzo uspostavljena

Vlada Indonezije osuđuje gnusan teroristički akt koji je odneo živote nevinih građana, navedeno je u saopštenju koje je prosledila ambasada te zemlje u Srbiji. “Vlada je i dalje veoma privržena borbi protiv terorizma i nastaviće da preduzima sve potrebno za bezbednost svojih građana i stranih državljana”, navedeno je u saopštenju. Ambasada, pored ostalog, ističe da je već 30-ak minuta posle prvog incidenta policija uspostavila kontrolu i nekoliko sati kasnije je situacija u delu Džakarte gde se dogodio napad bila normalizovana. Vlada Indonezije je u saopštenju ohrabrila “sve građane i strance da ostanu mirni i nastave sa dnevnim aktivnostima.”

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari