Ne penjem vam se ja džaba na glavu sa onim podnarednikom.vaginofilom koji se na nečasan način domogao mindže, a ipak u javnosti ostavio utisak kraljevog zaštitnika, časnog čoveka i patriote, iako su svi dobro znali da je preispoljna baraba, samo su mudro ćutali, da ne bi i njihova žena došla na red, a oni zaglavili u mardelj.

Stalno ponavljam priču o podnarednikovom podvigu ne bi li vam u jednom momentu došlo iz dupeta u glavu da je to slika i prilika stvarnog, a nepromenljivog političkog sistema u Srbiji (svih vremena) koji – za razliku od nekog od mnoštva formalnih političkih sistema za naivčine i međunarodnu zajedicu – funkcioniše perfektno, ali samo za obnašaoce vlasti. Otuda je – sa delimičnom izuzetkom komunističkog perioda – za sirotinju raju bilo (jeste i biće) suštinski svejedno da li vlast u Srbiji obnaša knjaz, kralj i predsednik ili Bik Koji Sedi, da li je Srbija kraljevina ili republika i da li je ministar vojni vojvoda Putnik ili Aleksandar Vulin.

U subotnjoj kolumni sam napisao da Vulinu ništa ne zameram a danas to ponavljam. Zli jezici će s bezbeli reći da iz mene progovara podsvest i da je to zato što bih, da sam ministar vojni, i ja uradio isto što i Vulin. I gle još jednog ibreta: zli jezici bi verovatno bili u pravu, jer je malo koji dilber u stanju da se odupre dražima sveprožimajuće korupcije i lakog keša, zašto bih ja bio izuzetak, čovek je vreća slabosti. E, država i državne institucije upravo i postoje zato da bi sprečile urođene ljudske slabosti i svele ih na minimum, hoću da kažem – postoje na mestima na kojima država nije Zavod za zapošljavanje, Kulturno umetničko društvo, lingvistička sekcija i stanica sa koje polaze patriotski vozovi.

Da „država“ Srbija nije sve nabrojano – i mnogo više i mnogo gore od toga – Vulinovu muljavinu ne bi otkrivali radoznale novindžije, nego bi je otkrili državni finansijski policaji ili državna poreska služba – ili već ko je nadležan – nakon čega bi lažljivog popečitelja priveli u nadležni kadiluk, a odatle u mardelj. Ali pazite sad ovamo. Da je Srbija država u pravom smislu reči, Vulin (i mnogi drugi Vulini) ne bi bio ministar. Nije da ne bi mogao, bistar je on dečko – a i u mnogo uređenijim državama promakne poneki Vulin – nego ne bi imao računa, ne bi imao ženinu „tetku u Kanadi“, ako razumete šta hoću da kažem. Mene, uzgred rečeno, ne zabrinjava i ne uznemirava Vulinova muljavina, nego činjenica da opozicija – ma šta to u ovom momentu bilo – dižući poviku na vuka, Vučića i Vulina, ne pokazuje nameru da u budućnosti menja politički sistem korupcije. Hoće i opozicija da ima tetku u Kanadi, kad dođe na vlast, valjda ste razumeli šta sam hteo da kažem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari