Zašto nema izbora 1

Predsedništvo SNS po drugi put je u samo mesec dana donelo odluku da vanredni parlamentarni izbori ne budu raspisani istovremeno sa beogradskim.

Preciznije, po drugi put za mesec dana, oni koji čine vrh SNS odglumili su nezavisne, autonomne ličnosti koji imaju pravo da kažu svoje mišljenje i iznesu stavove bez obzira na to šta o tome misli njihov šef i predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Ta iluzija o mogućnostima da odluke SNS-a ne budu u potpunosti usklađene sa zamislima i htenjem Vučića nameće se u javnosti intenzivnije u poslednje vreme, u srazmeri sa sve dubljim ukidanjem javnog prostora za izražavanje stavova opozicionih političara, odnosno Vučićevih političkih protivnika.

Razume se, u toj postavci fingiranog suprotstavljanja stavova unutar SNS, kada je reč o donošenju odluke o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora, Vučić je predstavljen kao mudrac, kao onaj koji ne mari za sebe, već se ceo prepušta javnom interesu. On će pasti za narod i državu, on nije važan, dok su njemu najbliži saradnici sebični, manje pametni i mudri, ali, ipak poput dece, samo naivno i nevino žele da se igraju, da kao kakvi lavovi „pokidaju“ opoziciju i sve one koji se suprotstavljaju njihovom političkom ocu i lideru Aleksandru Vučiću.

Vanredni republički izbori tako odjednom nisu dobri za državu i interes građana zato što sprečavaju i zaustavljaju reforme i razvojne procese društva. Zašto to nije bio u slučaj u svim prethodnim godinama, kada su se odvijali na svake dve godine, nema objašnjenja. U čemu je razlika u odnosu na vreme od 2012. godine kada je Vučić preuzeo vlast, javnosti nije predstavljeno.

U tome je čini se i suština. Aleksandar Vučić unazad šest godina obećava EU i SAD da će okončati i ugasiti ključna regionalna žarišta – normalizovati odnose sa kosovskim Albancima, relaksirati odnose sa Bošnjacima, odnosno suprotstaviti se politici Milorada Dodika. Šest godina je dovoljno dugačak period da se i najkomplikovaniji posao okonča, pa je Vučić došao u situaciju da to ove godine mora i da učini. Problem je što njegova politika u potpunosti lažna i licemerno zasnovana na nacionalizmu, jer, iako „truje“ nacionalističkim parolama, s druge strane, povlači poteze i usmerava prilike u pravcu suprotnom od onog što bi taj nacionalizam pretpostavljao kao ishod. Time on vuče za nos i laže ogroman deo svog biračkog tela, istovremeno ga se plašeći, jer je, u slučaju „provaljenosti“ pad rejtinga i gubljenje glasova izvesnost. To je razlog zbog kojeg nema izbora. I po cenu lošijeg izbornog rezultata u Beogradu. Jer, nešto, ipak mora da se plati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari