Ne vidi se korist od plaćanja poreza 1

U Srbiji nema konsenzusa oko toga da porez treba plaćati, izjavio je ove nedelje ministar finansija Dušan Vujović.

Kada bi tog konsenzusa bilo, 300.000 radnika koji sada dobijaju plate bez uplaćenih doprinosa, redovno bi punili budžet pa bi vlada mogla da poslodavcima smanji poreze i tako podstakne investicije i u daljoj perspektivi, otvaranje novih radnih mesta.

Ministrova izjava je zanimljiva iz dva razloga. Prvi je što je tačna, a drugi je zašto je tačna.

Nema spora oko toga da naše društvo nije sklono plaćanju dažbina. Ne samo da imamo rad na crno, već ni porez na imovinu ne plaćamo ako nas ne nateraju. Kuće gradimo nelegalno da ne bismo dali novac za građevinske dozvole. Televizore švercujemo iz Mađarske, a čokolade i konzerve kupujemo na tezgi. Kada bi neko svojevoljno prijavio stanara i platio porez na kiriju, nesumnjivo bi ga držali za najobičniju budalu.

Jednostavno bi bilo sve ovo pripisati našem siromaštvu ili nasleđu devedesetih kad smo ispisivali čekove bez pokrića da inflacija izjede račun, a mi prehranimo porodicu. Ali, u Srbiji smo sistem varali i u bolja vremena. Stariji se sećaju državne politike „imaš kuću, vrati stan“, koja se završila tako što su se ljudi razvodili, pa „bivšoj“ ženi ostavljali kuću, a oni onda zadržavali stan. I tada je bilo poštenjačina koji su stanove stvarno vraćali, ali su i njih tada, onako u sebi, svi držali za najobičnije budale.

Onda je možda stvar u našem mentalitetu. Možda Srbi prosto ne vole da plaćaju dugove. Ali, kako onda objasniti što redovno plaćamo kablovsku i vraćamo kredite, i što u zemlji u kojoj postoji izreka da se u životu mora samo umreti i platiti porez – Americi – ima toliko mnogo neprijavljenih radnika iz Meksika, Filipina, pa i iz Srbije.

Biće da je ipak nešto drugo po sredi. Biće da građani ne vide zašto bi plaćali poreze. U Danskoj, zemlji sa možda i najvišim poreskim opterećenjima u Evropi, svi uredno plaćaju svoje dažbine i ne žale zbog toga. Slično je i u ostatku Skandinavije, ali na primer i u Francuskoj. Zbog čega su Danci spremni da za najjeftiniji „folksvagen golf“ daju 34.000 evra, a Srbi zbog 20 dinara PDV-a tunjevinu kupuju iz šverca? Siromaštvo samo delimično može da bude odgovor. Razlog je u drugoj razlici: u tome što u Danskoj korupcije – nema. Što ministri ne nose rolekse po ceni svoje godišnje plate i ne školuju decu u privatnim školama po ceni dvogodišnje. Razlog je što se tamo od poreza ljudima plaća lečenje i zidaju bolnice, stimulišu nastavnici i grade putevi.

Ukratko, razlog je što oni veruju da će njihov novac biti upotrebljen za njihovo dobro. To je taj društveni konsenzus koji nama nedostaje. Znači da nije do građana. Do vlade je.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari