Nedavni pad vrednosti kineske valute juana, koji je izazvao potrese na berzama u toj državi i primorao vladu da prethodne sedmice, čak dva puta, obustavi trgovinu akcijama, ukazuje na krupan izazov s kojim se suočava Peking. Osnovno pitanje svodi se na to kako uspostaviti ravnotežu između domaćih i međunarodnih ekonomskih obaveza.
Pristu, koji kineski zvaničnici budu usvojili, nesumnjivo će najviše uticati na „dobrobit“ globalne ekonomije. Kriza koja je pogodila svet 2008. godine, u kombinaciji sa razočaravajućim oporavkom razvijenih država, ubrzala je napore Kine da model ekonomskog rasta preusmeri sa fokusa na investicije i potražnju iz inostranstva, na sistem baziran na potrošnji na „domaćem terenu“. Procenjeno je da bi strukturni zaokret, bez naglog ekonomskog pada, predstavljao problem za svaku zemlju. Taj izazov je još veći u slučaju velike i složene države poput Kine, naročito ako uzmemo u obzir današnje okolnosti sporog globalnog rasta.
Godinama unazad kineska vlada tražila je način da proširi obim trgovine akcijama, što bi omogućilo građanima da aktivnije učestvuju u tržišnoj ekonomiji. Ali, baš kao što je bio slučaj sa naporima Sjedinjenim Državama da omoguće veći pristup tržištu nekretnina pre izbijanja krize 2008, kineski političari su otišli suviše daleko, čime je stvorena finansijski nestabilna situacija, uključujući mogućnost velikih kolebanja cena. Kao posledica toga ukazala se ogromna potreba za izmenama u ekonomiji. Zbog nemoći kineskih kompanija da i dalje prodaju velike količine proizvoda na inostranom tržištu i tako daju potporu proizvodnom sektoru, ekonomski rast je usporen, što se negativno odrazilo na stopu zaposlenosti i zarade. U pokušaju da ograniči loš uticaj ekonomske stagnacije na standard građana kineski zvaničnici su oborili vrednost juana. Taj korak Pekinga je u skladu sa trendom koji je u državama u usponu i razvijenim ekonomijama uspostavljen pre nekoliko godina. Ilustracije radi, nedugo nakon što se svet suočio sa finansijskom krizom SAD su počele da vode ekspanzionističku monetarnu politiku, čije su obeležje izuzetno niske kamatne stope i masovna kupovina obveznica, što je smanjilo vrednost dolara i pospešilo izvoz.
I Evropska centralna banka je usvojila sličan pristup, koji je podrazumevao namerno smanjenje vrednosti evra i napore da se osnaži domaća ekonomija. Ali da bi ostvarila svoje ciljeve na domaćem tržištu Kina rizikuje da izazove još veću finansijsku nestabilnost na globalnom nivou. Naime, tržišta kapitala strahuju da bi smanjenje vrednosti juana moglo negativno da utiče na rast pojedinih zemalja, uključujući one koje su veoma zadužene i imaju znatno slabiju „finansijsku zaleđinu“ od Kine, koja poseduje značajne devizne rezerve. To ukazuju na veliku odgovornost Kine u globalnim ekonomskim okvirima. Bez sumnje, ta zemlja odnedavno pokazuje sve veće interesovanje da prilagodi svoj finansijski sistem međunarodnim standardima i sve ukazuje na to da će ponovo doći vreme kada će domaće i međunarodne obaveze Kine biti u relativnoj ravnoteži. Ipak, imajući u vidu rizične strukturne promene kroz koje prolazi Peking stiče se utisak da se to neće tako brzo dogoditi. U međuvremenu Kina će verovatno i dalje smatrati da je ispunjavanje domaćih obaveza na prvom mestu, ali na način kojim će se izbeći veći potresi u globalnoj ekonomiji.
Autor je glavni ekonomski savetnik u osiguravajućem društvu Alijanc i predsednik je Saveta za globalni razvoj koji je pokrenuo američki predsednik Barak Obama
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.