Od studenata, penzionera, nezaposlenih i svih građana očekujemo da nam se pridruže na prvomajskom protestu, koji sa motom o većim zaradama i manjim nejednakostima organizujemo sa kolegama iz Saveza samostalnih sindikata.
Istovremeno UGS „Nezavisnost“ bez zastava i govora i želje za tutorstvom podržava zahteve studenata za elementarnim demokratskim izbornim ruhom Srbije, kao i nepristajanje na sudbinu siromašne, duhovno poništene, zabačene evropske provincije, kaže za Danas Zoran Stojiljković, predsednik UGS „Nezavisnost“, i dodaje da je otužno što se podgreva stereotip da 1. maj, umesto borbe za dostojanstven rad i pristojan život u slobodi, simbolišu samo roštiljski uranci.
– Kad razmišljate da li će te se pridružiti našem prvomajskom protestu, prvo sebi odgovorite na pitanje da li vi i vaši živite dobro i imate li izvesnu i poželjnu perspektivu? Da li građani Srbije, ako uopšte rade i za svoj rad primaju zaradu, zaslužuju više 386 evra koliko iznosi prosečna plata? Da li je upola manja penzija pristojna naknada za kraj višedecenijske radne karijere? Je li pristojno da pominjem zadovoljstvo poslom, osećaj ostvarenosti i slobode da se kaže šta se zaista misli i drži logikom i argumentom struke, ističe predsednik „Nezavisnosti“ i dodaje da zbog svega sindikati i građani moraju da se podignu i izbore za veće zarade i manje nejednakosti.
– Prvo se upitajmo dokle ćemo plaćati cenu svih promašaja garnitura na vlasti. Povratak u (periferijski) kapitalizam se očito pokazao dužim i skupljim nego što su građani mogli i da pretpostave. Na tom, već četvrt veka, dugom putu većina je svela svoj život na umeće preživljavanja da bi se šačica dokopala bogatstva i vlasti. Srbijom i zemljama regiona, uz povremene međusobne čarke, vladaju politički lideri, tajkuni u njihovoj milosti i reprezenti stranog kapitala. Učestvujemo u „trci ka dnu“- nudimo sve povoljnije subvencije i sve jeftiniju i obespravljeniju radnu snagu a preko partijskog zapošljavanja i napredovanja partijski kartel poseduje državu. Zašto nas onda čudi što nam se korumpirana država, umesto da bude neka vrsta Robina Huda, ponaša kao Superhik, lik iz stripova koji uzima od siromaha da bi još dodao bogatima. Srbija je danas sa nivoom nejednakosti gotovo duplo većim od evropskog proseka. Posledično, političke i ekonomske elite – cementiranjem razlika uspešno postaju vladajuća klasa. Socijalni lift zaglavljen je na gornjem spratu viših srednjih slojeva svi ostali su u slobodnom padu, napominje Stojiljković i dodaje da se do boljeg života može stići jedino ako partije isteramo sa prostora koji im ne pripada – privreda, pravosuđe, obrazovanje, medija i da strogo kontrolišemo tamo gde je jedino logično da budu – na izborima i u političkim institucijama.
Za rad u pristojnom društvuOsnovni cilj „Nezavisnosti“, kao i svih sindikata koji se nisu pretvorili u ekspozituru politike i poslodavaca jeste pristojan rad u pristojnom društvu. Žalosno, ali naš prvi cilj je da se u 21. veku, iz formule 24/7 u kojoj smo potencijalnom poslodavcu na raspolaganju 24 sata svih sedam dana nedeljno, vratimo zahtevu iz 19. veka za tri osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati za porodicu, prijatelje, rekreaciju i kulturu. Kultura, obrazovanje i umeće samoorganizovanja su jedini socijalni kapital kojim raspolažemo kao zaposleni i građani.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.