Delo koje oživljava borbu protiv duha palanke 1Foto: Miroslav Dragojević

Ovom knjigom oživeo je Radomir Konstantinović, a dok je on prisutan ima nade za ovo naše doba, koje potvrđuje svojim primitivizmom i prostaklukom da živimo u centru duha palanke, istakao je književnik Filip David na predstavljanju knjige „Konstantinović.

Hronika“ Radivoja Cvetićanina koja je održana večeras u prepunom Parobrodu.

Brojna publika zainteresovano i sa poštovanjem je slušala utiske kako Davida tako i istoričarke Latinke Perović, Milana Vlajčića, književnog kritičara i profesora Gojka Tešića, istoričara književnosti o Cvetićaninovom delu. David je nastavio podsetivši da „dok ulice i trgovi u Beogradu dobijaju imena po Karadžićevim saradnicima i senatorima, jedan Konstantinović ne dobija ni titulu počasnog građanina Subotice“ te je zato ova knjiga važan doprinos da se njegovo delo i misao ne zaborave.

– Hronika Konstantinovića mi je otkrivala neke stvari u kojima sam učestvovao, a nisam ih razumevao tada. Podseća nas da je Konstantinović rekao da je palanka u nama, a vremenski duh nešto što nas strašno opterećuje u sredini koja je nevremenska, podseća nas na onu Srbiju koja se ne miri sa zločinima, dodaje nagrađivani pisac.

Da bi ova knjiga trebalo da postidi i one koji su kritikovali Konstantinovića i one koji su bili apologete njegovog dela, smatra profesor Gojko Tešić, ističući da ni jedni, ni drugi nisu razumeli i poznavali dovoljno njegov rad.

– Zato je ova knjiga izuzetno značajna, ona će ih uveriti i zbuniti njihovim neznanjem, ukazao je Tešić. Sa druge strane, primećuje on, Cvetićanin je neko ko je odlično razumeo filozofiju jedne kulture o kojoj piše Konstantinović, zato je to izbor po srodnosti između njih dvojice, zaključuje Tešić.

– Ova čudesna knjiga je svojevrsni dijalog između dva stvaraoca. Ona podseća na šahovsku partiju gde figure pomeraju Kontantinović i Cvetićanin. U toj igri čudesnih poteza i montaže nastaje knjiga koja liči na roman po Vinaverovskom receptu – primećuje Tešić poredeći ovo delo sa zapisima Stanislava Vinavera o radu Laze Kostića. Možda zato nije slučajnost što je šabačka fondacija Stanislav Vinaver, uz izdavačku kuću Dan Graf podržala objavljivanje ovog dela.

Okruženi fotografsko-scenskim prikazom lika i života Radomira Konstantinovića, gosti prve srpske promocije ove knjige imali su priliku da putem video linka čuju i impresije o delu Bore Ćosića, pisca koji je svoje pozdrave uputio iz Berlina. On je poručio da ovo delo prevazilazi granice hronike i biografije i postaje hrestomatija o delu Konstantinovića, oktrivajući detalje o njegovom životu i ličnosti koje ni on, koji ga je lično poznavao nije uočio.

Čosić primećuje da je Konstantinović bio melanholik, da nije bio srećan čovek, ali i da to nije za čuđenje jer „pisci nisu srećni“. Govoreći o detaljima iz privatnog života Konstantinovića, Latinka Perović, istoričarka, iznela je zapažanja o uticaju koji je na njega imao otac Mihailo, a koji je u ovoj knjizi opisan i primetan.

– Tema koja u velikoj meri objašnjava Konstantinovića je život njegovog oca, univerzitetskog profesora i pravnika Mihaila, koji je njemu i duhovni otac, intelektualni i moralni uzor. U suštini, njih dvojica su bilans kratke istorije modernog liberalnog intelektualca koji se u Srbiji samo periodično pojavljivao i nestajao – istakla je Perović.

Cvetićaninu je pažnju na Konstantinovićevo delo „Filosofija palanke“ skrenuo, još kao mladom novinaru, kolega Milan Vlajčić, te je kako i Cvetićanin kaže, tada pelcovan njegovim radom. Vlajčić Cvetićaninov rad poredi sa delom „Krleža“ Stanka Lasića, dok Konstantinovića opisuje kao Semjuela Beketa, o čijem životu su napisane tri knjige.

Sam autor je ukazao da je Radomir Konstantinović veći deo života proveo u blizini kapetan Mišine ulice gde se održavala promocija knjige, „momak iz ovog kraja“ ukazuje Cvetićanin oslovljavajući  ga kao dobrog druga koga sada več intimno poznaje. Na tome se zahvaljuje njegovoj životnoj saputnici Milici, koja mu je ustupila ličnu arhivsku građu za ovu knjigu a koja je bila u publici sinoć. On otkriva i da su nekoliko okolnih lokacija – Francuska i Dušanova ulica i Bajlonijeva pijaca, bila odredišta Konstantinovićevih romana koje Cvetićanin naziva „trilogijom ratova“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari