Živimo u neorobovlasničkom sistemu i ne znamo kako da se odupremo 1Foto: Nenad Kovačević

Živimo u velikoj konfuziji, u stampedu informacija, tehnologije, interneta, društvenih mreža, mobilnih telefona i medija.

Živimo u globalnoj laži, bez obzira na to što nijedna od tih tehnoloških, pa i političkih inovacija, nije imala tu ambiciju – kaže u razgovoru za Danas Predrag Ejdus, proslavljeni glumac, koji je sa predstavom „Tako je, ako vam se tako čini“, u izvođenju ansambla JDP, gostovao u Užicu na 22. Jugoslovenskom pozorišnim festivalu – Bez prevoda.

Istakavši da su „ljudi, posebno mladi, zbunjeni do te mere da gube sopstvena uporišta i postaju voajeri, da gledaju šta se kod drugih dešava“, on navodi da su „čak i oni koji su imali određena uporišta – politička ili ideološka, razočarani i polako odustaju od kritičkog promišljanja stvarnosti“.

– Imam utisak da se to dešava u celom svetu, a ne samo kod nas. Sistematski je uništen građanski sloj, a ogroman je jaz između malog broja ekstremno bogatih i većine siromašnih. Živimo u neorobovlasničkom sistemu za koji još uvek ne znamo kako da mu se odupremo. Revolucije su nemoguće, jer su kontrole fantastične i bilo kakva subverzivna delatnost iz, primera radi, 19. ili 20 veka gotovo je nemoguća. Ljudima ostaje očaj ili da kroz voajerizam vide da je drugima možda gore, kako bi imali nadu za sopstvene i bedne živote – poručio je naš sagovornik.

Ocenivši da su „perspektive posmatranja budućnosti mračne i da što više gledamo u prošlost pomalja se budućnost kao nešto što nam se dogodilo, a koja može da nam se ponovi u još goroj varijanti“, on navodi da se „i kod nas i u svetu pojavljuju retrogradne ideje za koje, pre 20 ili 30 godina, nismo mogli da verujemo da nam se mogu ponoviti“.

– Zastrašujuće je to što vlada potpuni muk. U slobodarskoj sredini, kakva je naša, zaprepašćujući je i taj podaničko-slugeranski odnos prema svim tim informacijama, vođama, demagoškim pričama, koje vređaju inteligenciju. To deprimira – ocenio je proslavljeni glumac.

Navodeći da pozorište može da ima uticaj na mali broj ljudi, te da odavno ne misli da pozorište može da promeni svet, Ejdus kaže da „teatar ipak može da probudi individualnu svest i emocije gledalaca“.

– Nažalost, stalno se sužava krug ljudi koji voli teatar i koji ide u teatar. Iako nikada nije bilo beskrajno moćno, pozorište je nekada bilo u poziciji da probudi neke dileme, ali mediji su ga gurnuli u treći plan. Pozorište je marginalizovano, ali ponekad je i subverzivno. Mora da ima neku dozu subverzivnosti. Međutim, to je mala skupina ljudi koja još uvek oseća teatar kao neku vatricu, koja još uvek gori i koja neće nikad biti ugašena. Živimo za te vatrice i ideju da bismo, eventualno, mogli da ponudimo publici da doživi neke osnovne istine i katarze u teatru – poručio je naš sagovornik.

Na pitanje odakle i dalje crpi energiju i motivaciju, nakon decenija briljantne karijere, on kaže da se vrlo rano opredelio za glumačku profesiju, za koju, kako je rekao, „mora da postoje određena vrsta fanatizma, odricanja i odgovornost“.

– To je žar, možda i talenat, a možda i potreba da se sebi i drugima razjasne neke stvari, neka vrsta fanatičnog traganja za krajnim sopstvenim mogućnostima. Ne, nisam još uvek rekao sve. Još uvek mogu, i to me održava. Za to je potrebna podrška kolega, prijatelja i porodice, ali i to da si stalno nov i svež, da te prepoznaju, da imaš i dalje nešto novo da kažeš – zaključio je Ejdus.

Zajednički kulturni prostor

Festivalska publika je dugotrajnim aplauzom pozdravila glumce nakon izvođenja komada „Tako je, ako vam se tako čini“ (Luiđi Pirandelo/Jagoš Marković) i njihovu igru ocenila sa 4,61. U okviru pratećeg programa, u holu NP Užice, otvorena je izložba fotografija sa prethodnog festivala autora Radovana Baje Vujovića, uglednog užičkog fotografa. Festival, na kome se po oceni selektora prikazuju najbolje predstave iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, zvanično je otvorila Nada Popović Perišić, koja je, kao ministarka kulture 1996. godine, zaslužna za njegovo osnivanje. Podsetivši na to da je nastao „u trenutku kada se naslućivalo da se ideja zajedništva u kojoj smo živeli raspada“, ona je primetila da festival već 22 godine „okuplja umetnike sa prostora nekadašnje Jugoslavije i da potvrđuje to da „kultura i umetnost grade mostove razumevanja i zbližavanja među ljudima“. – Slogan „Bez prevoda“ upravo ističe tu ideju o zajedničkom kulturnom prostoru, bez obzira na tragične događaje kroz koje smo prošli i, na najbolji način, pokazuje da kultura može ono što ne uspeva politici – rekla je, između ostalog, Nada Popović Perišić.

Repertoar festivala

Sinoć su glumci CNP iz Podgorice igrali „Samoubicu“ (Nikolaj Erdeman/Veljko Mićunović), a večeras će gostovati Kraljevsko pozorište Zetski dom na Cetinju sa predstavom „Dokle pogled seže“, u režiji Arpada Šilinga. Do 20. novembra biće prikazane i predstave – „Priče iz bečke šume“ (Odon fon Horvat/Igor Vuk Torbica) Kazališta Gavela Zagreb, „Ivanov“, (A. P. Čehov/ Tatjana Mandić Rigonat) NP Beograd, „Moja fabrika“ (Selvedin Avdić/ Selma Spahić) BNP Zenica, „Svedobro“ (Stevan Vraneš/ Nemanja Ranković), NP Užice i „Moja ti“, (Olga Dimitrijević/ Aleksandra Milavić Dejvis), Ateljea 212.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari