Priredba ili moderan teatarski izraz 1Fototgrafija iz predstave „Moja fabrika“, BNP Zenica

Dokumentaristički i angažovani komad „Moja fabrika“ (Selvedin Avdić/Selma Spahić) koji je ansambl Bosanskog narodnog pozorišta Zenica igrao sinoć na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu – Bez prevoda u Užicu, prikazao je modernu i tragičnu scensku priču o neraskidivim vezama između zeničke železare i ljudi u tom gradu.

U epicentru komada su ljudi koji su prošli ceo jedan istorijski krug i vratli se na početak sopstvenih egzistencijalnih i drugih muka – od izrabljivane radne snage krajem 19. veka u Austrougarskoj kada je nastala železara, preko „perspektivnih“ proletra Jugoslavije u drugoj polovini 20. veka, do tranzcijskih gubitnika i žrtava kapitala u sadašnjem vremenu.   

Osnov teksta su delovi istomene knjige o Zenici, Selvedina Avdića, istorijski izvori o tom gradu, svedočenja nekadašnjih i sadašnjih radnika fabrike, čiji je jedan deo zatvoren u oktobru ove godine, citati iz filma „Uzavreli grad“ Veljka Bulajića, ali i lična sećanja 14 glumaca- aktera predstave.

Iako je lokalnog miljea, predstava progovara o temama koje se tiču i šireg geografskog prostira što je prepoznala užička publika, pa je komad ocenila sa 4.04 i dugotrajnim aplauzom nagradila 14 sjanih glumaca, koji na sceni govore, igraju, pevaju, sviraju i prikazuju izuzetnu kolektivnu energiju.       

Fragmentarni pozorišni čin se odvija na skoro praznoj pozornici na kojoj je bela kulisa fabrike, poput velikog monumenta na koji se projekcijama starih video-snimaka, fotografija i dokumenata „urezuju“ sudbine i emocije ljudi, njihove mentalitetske, kulturološke i duboko intimne konekcije sa zeničkom čeličanom. Dokumentaristički materijal se vešto kombinuje sa iskazima glumaca i zahtevnim scenskim pokretom, veštim  korišćenjem zvuka i svetala, a takav „teatar istine“ poprima katarzu i postaje „teatar otpora“.

– Taj revolucionarni duh, otpor lošim pojavama u društvu, odrednica je našeg ansambla. Predstava je ispričana kako bi kritikovala lošu privatizaciju fabrike, za koju smo ubeđeni da je mogla da bude drugačija. Ona priča i o tome da nas truju, a da ne nalazimo rešenja već komformistički pristajemo da bivamo trovani decenijama. Ovo je i priča o nizu drugih pojava, ali i o našoj želji da tim pojavama pružimo otpor, kazao je za Danas Hazim Begagić, direktor BNP Zenica.

On je dodao da se to pozorište trudi da ponudi „progresivan i hrabar repertoar  sa  savremenim autorima i pozorišnim projektima kojima se pokreću provokativne teme.

– To su teme bosanskohercegovačkog društva, kao specifične zajednice nastale kao rezultat kompromisa posle troipogodišnjeg stradanja, a koja je, što se svakodnevno dokazuje, prilično neodrživa tvorevina u formi u kojoj danas postoji. To je složena administracija, koja omogućava da se razvijaju društvene patologije koje su nama na Balkanu veoma dobro poznate. Kod nas su one možda izraženije, jer to omogućava takav sistem. To su teme nepotizma, brutalne partokratije u kojoj je najvažnije kom partijskim „toru“ pripadate, a u drugi plan se stavlja sve ono što čovek može da donese zajednici, dodao je naš sagovrnik.

Predstava je izazvala polemiku za okruglim stolom, nakon ocene festivalskog kritičara Spasoja Ž.Milovanovića da je ona „priredba, a ne pozorišna predstava“. U njenu „odbranu“ su ustali prustni gledaoci, medijatorka razgovora Aleksandra Glovacki, selektor Bojan Munjin i drugi. Oni su podsetili na to da pozorište treba da bude odraz svog vremena, da su glumci bili sjajni i da predstava modernim pozorišnim jezikom nosi plemenitu ideju, da nas sučava sa ratnim nasleđem nekadašnjeg zajedničkog prostora i sadašnjim jadom, a parafrazirana je misao Pitera Bruka o tome da su za pozorište dovoljni prazan prostor i u njemu čovek, koji komunicira sa drugim čovekom.  

– To je demokratsko pravo i predstavu možemo da nazovemo priredbom, ako to nekom odgovara. Naša ideja je da glumci na sceni izgovaraju realne i dokumentovane sadržaje, koje je neko izgovorio i zapisao i koji su prošli kroz proces pripreme. Imamo kompletan autorski tim, sve elemente koje jedna pozorišna predstava ima – vizuelni identitet, scenografske i kostimografske elemente, priču, ideju i poruku. Zaista, ukoliko se struka složi mi je već sutra, u podnaslovu, možemo nazvati priredbom. Sa tim nemamo nikakav problem, rekao je za Danas Begagić.

Užička predstava na festivalu

Večeras će glumci NP Užice izvesti pretposlednju takmičarsku predstavu  „Svedobro“, po teksu Stevana Vraneša i u režiji Nemanje Rankovića. U okviru pratećeg programa, u saradnji sa Odsekom za umetnost i dizajn Fakulteta tehničkih nauka u Novom Sadu, juče je oranizovan program „Scenska laboratorija na putu“, kao i Ovorena škola scenskog dizajna, povodom knjige „Scenski dizajn kao umetnost“, autorke dr Tatjane Dadić Dinulović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari