
„Ratni zločinci da zaćute da bi se progovorilo o žrtvama“, pisalo je na transparentu zbog kojeg su aktivisti Inicijative mladih za ljudska prava pre dva dana u Beški fizički napadnuti na tribini Srpske napredne stranke.
Čovek na koga se poruka odnosila bio je Veselin Šljivančanin koji je iz prvog reda mogao da vidi tretman koji u današnjoj Srbiji čeka građane koji se usude da ne misle kao većina.
Tribina u SNS-a Beški nikako nije jedina na kojoj je Šljivančanin svoju „popularnost“ pozajmio vladajućoj stranci i njenom lideru. Nekoliko godina unazad on ide po Srbiji (i samo po Srbiji, pošto je Hrvatska za njim raspisala crvenu Interpolovu poternicu) i na sva usta hvali politiku premijera Vučića.
Šljivančanin je bio šef grupe za obezbeđenje generala Veljka Kadijevića, na čiji predlog biva postavljen za načelnika bezbednosti Gardijske brigade. U septembru 1991. godine odlazi u Vukovar, gde komanduje snagama JNA u poslednjoj fazi opsade. Odlazi kao major, vraća se kao potpukovnik. Pukovnik postaje 1996. godine.
Uz Mila Mrkšića i Miroslava Radića čini „vukovarsku trojku“ koju je Hag optužio da su učestvovali u mučenju i ubijanju 200 ranjenika i zarobljenika na farmi Ovčara. Uhapšen je 2003. godine u svom stanu u beogradskom naselju Cerak. Ispred njegovog stana se „spontano“ okupilo oko hiljadu ljudi. Epilog desetočasovne akcije je – uništeno devet policijskih vozila i povređeno oko pedeset policajaca. Šljivančanin je 1. jula izručen Hagu.
Suđenje je počelo 2005. godine. Krajem 2007, biva osuđen na pet godina zatvora za pomaganje i podržavanje mučenja hrvatskih zarobljenika i oslobođen je krivice za ubistvo. Žalbeno veće mu 2009. kaznu povećana na 17 godina. Nakon vanrednog preispitivanja, prvog u istoriji tribunala, apelaciono veće poništava svoju pravosnažnu presudu i Šljivančaninu smanjuje kaznu na deset godina. Dve godine kasnije, pošto je izdržao dve trećine kazne, bez pompe biva pušten na slobodu. Prilikom odlaska se srdačno pozdravlja sa hrvatskim generalom Antom Gotovinom.
Rođen je 13. juna 1953. godine u selu Palež. Završio je srednju školu u Sarajevu i Vojnu akademiju u Beogradu. Svoja iskustva iz ratnih dana i pritvora u Hagu opisao je u knjigama „Branio sam istinu“, „Sine budi čovek“ i „Med i žuč“.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.