Neko će dobiti Beograd na vodi, a neko će trajno ostati potopljen

Kako u razgovoru za Danas kažu članovi Dubioze, na Beer Fest 2013. došli su sa željom da album „Apsurdistan“ predstave u Beogradu. „Prošle godine je izašao „Happy Machine“ i, čini nam se, da na njemu ima par dobrih pjesama, pa se sada javila želja da i njih odsviramo u Beogradu. Nismo odavno bili, poželili smo i mi vas“, dodaju naši sagovornici.

* Od 2004. i prvog albuma postali ste jedan od najpopularnijih bendova ne samo na Balkanu već u čitavoj istočnoj Evropi. Vidite li promene u regionu za ovih 12 godina?

– Naravno da se vide promjene. Bilo bi pretjerano sada trošiti vaše stranice na neku analizu koje je svaki čovjek manje-više svjestan. Ukratko, narod pokušava da ide u smjeru normalizacije i napretka, a politika se trudi da to uspori koliko god može, valjda dok sve ne rasprodaju. Neko će dobiti Beograd na vodi, a neko će trajno ostati pod vodom – potopljen.

* S obzirom na tako direktne tekstove u kojima prozivate sve strukture vlasti na Balkanu i horski pevate sa desetinama hiljada ljudi, baš kao što je bilo na Beer Festu 2013, kakav je osećaj kada vidite da vaša publika ne može da utiče na donosioce političkih odluka?

– Upravo bi politički establišment želio da svi zajedno povjerujemo da se ništa ne može promijeniti. Da se, na primjer, hiljade ljudi koji protestuju protiv nasilja u Savamali i megalomanskih „razvojnih“ projekata uzalud trude i pozivaju na odgovornost. Na sreću, ne vjerujemo svi da je sve izgubljeno.

* Da li ste ikada imali problema, pretnji ili slično od političara i njima bliskih s obzirom na to da ste njihovi kritičari?

– Jesmo, ali smo ih izignorisali i trudili se da im još više stanemo na žulj. Političari žive u iluziji da su upravo oni apsolutni vladari koji odlučuju o pitanjima života i smrti, a zapravo su najobičniji javni službenici koji su na ta mjesta došli jer su ih građani, obično u nedostatku boljih rješenja, izabrali. Kao takvi se moraju navići da se njihov rad smije i treba kritikovati.

* Tradicionalno, vaši albumi se mogu besplatno skinuti. Da li znate koliko je puta dosad skinut „Happy Machine“?

– „Happy Machine“ je samo sa našeg sajta skinut više od 350.000 puta. Album je osim izdanja za američki Koolarrow Records objavljen još i u Italiji i Francuskoj, a nedavno je izašlo i japansko izdanje.

* Stalno ste „on the road“, odradite godišnje preko sto koncerata. Kako izdržavate tolike nastupe? Odakle crpite energiju? Imate li vremena za privatan život?

– Nije sviranje koncerata kopanje kanala. Mi uživamo dok sviramo i dok nam to sve zajedno puni baterije. Svako se, istina, ponekad umori, al’ ljudi idu na fitnes i uzimaju termine da igraju lopte sa ciljem da se umore. Ne volimo stereotipne rock priče tipa: jako je teško, svaki dan drugi grad, život u hotelima, bla, bla. Mi se smatramo jako sretnima zato što nas je posralo da radimo ono što volimo. Kome je teško nek traži zaposlenje preko oglasa. Ima li neko ko radi od devet do pet vremena za privatni život? Ima 15 dana odmora godišnje.

* Tajm magazin i Bi-Bi-Si kažu da je Dubioza legitimni glas BiH. Kako vi gledate na tu ulogu?

– To bi mi prepustili Bi-Bi-Siju i Tajmu. To su valjda naslovi koji izgledaju dobro kada su napisani bold slovima. Nemamo niti želimo imati ulogu „glasa naroda“. Svaki čovjek ima svoju pamet i svoj moral i neka se time vodi. Za nas je najgora situacija u kojoj samoproglašeni „proroci“ i „velike vođe“ govore masama šta da rade i kako da misle.

* Negde sam pročitala da je za vas EU dobra ideja koja ne funkcioniše dobro. Šta mislite o EU i integracijama Balkana, te BiH nakon izlaska Britanije?

– EU je dobro zamišljena priča, koja je u međuvremenu zalutala u birokratski labirint iz kojeg se jako teško izvući. Britanci su u EU imali privilegovan položaj i umjesto da ga iskoriste da se neke od falinki isprave odlučili su dopustiti da kampanja pumpana najjeftinijim populizmom prevagne u korist odlaska iz Unije. Zadnjih dana je evidentno da su i sami shvatili koliko su „potrčali pred rudu“ i kakve bi sve posljedice istupanje iz Unije moglo da ima po njih pa je sve izglednije da se Brexit možda i neće sprovesti u djelo.

Države regiona koje još nisu u EU trenutno bolju perspektivu od ulaska u Uniju nemaju i pametnije bi bilo potrošiti vrijeme na to da se iz primjera Hrvatske i Slovenije nešto nauči pa da ta tranzicija prođe što bezbolnije po građane i da se iz čitave priče izvuče maksimalna korist.

* Mislite li da ćete nekad pevati o srećnom Balkanu, a ne Balkanu prepunom problema? Ima li nade za pomirenjem na ovim prostorima?

– Da mislimo da nema nade vjerovatno bi već odavno preselili na Novi Zeland i pjevali o idealnoj visini talasa za surfanje.

* Imali ste promena u sastavu. Da li ste u kontaktu sa bivšim članovima i šta oni rade bez Dubioze?

– Iza nas je 13 godina rada i normalno je da ljudi dolaze i odlaze iz benda. Oha je u Mostaru, gdje vodi „Mostar Rock School“, koji je trenutno najinteresantniji nevladin projekat u BiH. Oni se na najbolji mogući način suprotstavljaju establišmentu koji vodi politiku „dvije škole pod jednim krovom“ i koji ne dozvoljava da djeca različitih nacionalnosti idu zajedno u školu. Tako bošnjačka djeca idu u jednu, a hrvatska djeca u drugu smjenu, da se valjda ni slučajno ne bi sreli i razgovarali. Rock škola je trenutno jedina škola koja spaja učenike sa obje strane Neretve u jednu učionicu i daje im priliku za kontakt. Broj učenika raste svake godine.

Armin ima novi bend upravo u Beogradu i zovu se IZA. Nedavno im je izašao album – slušanje je strogo preporučeno.

Adisa je u Norveškoj, gdje radi na solo projektu pod imenom Diamusk. Album „Wadada“ je izašao na proljeće ove godine.