Pedro je retka zverka 1Foto: FoNet/AP

„Eej, ćao, šta ima… Kakvo je bilo otvaranje?“, upita me bliska osoba koja je izgleda previše isključila mozak na Egejskom moru. Zna da sam u Brazil otišla još pre šest dana, pa veli valjda tamo Igre uveliko traju.

I zaista u čudovišnom gradu kao da sam već mesec dana. Ko se seća Zike još? Ili koga više uopšte brine bezbednost? To su tako stare teme, prežvakane do bezukusa. Treba nam nova priča. Da li je Rio spreman? Pa, i ne baš. Ali, i to svi znamo. Idemo dalje. Nova tema. Novinar gladan priče ne bi trebalo da ide na Olimpijske igre mnogo pre njihovog početka, možda najviše par sati ranije. Osećam kako mi krče creva. Hoće li više početi? Dosta opažanja, merenja, lociranja, ponavljanja. Znamo sve. Znam i da takmičari osećaju slično nestrpljenje. Konačno sam svratila do Olimpijskog sela, tačnije smeli smo samo do trga ispred, tzv. Olympic Village Plaza koji je i medija tačka na kojoj novinari iz celog sveta mogu da se sretnu sa sportistima. Olimpijci tu tumaraju i na momente liče na zombije koji se mahnito kreću i sudaraju bez jasne ideje gde su krenuli. U ovom Zombilendu biće svečano podignuta i srpska zastava. Stiže i Toma, hoću reći predsednik Srbije Tomislav Nikolić. Ta informacija mi je nekako samo prošla kroz glavu, da sam kod kuće verujem da bi mi se možda i malo zadržala u obradi. Dobro, ne bi ni tamo, ali u svakom slučaju u Brazilu me mnogo više zanima gde je Pedro. On je naš Bog. Znate ono srpsko zlatno pravilo: „Dobro ga je poznavati, ko zna šta sve može da ti pomogne“. E, takav je naš Pedro. Retka zverka u Riju, menadžer prevoza za novinare. Govori engleski, i to sa britanskim akcentom, a pri tom daje tačne i precizne informacije. On je naš Bog.

Pedro nas je posavetovao da se malo opustimo u delu gradu Lapa, tamo gde smo se gužvali u vreme špica. „Popijte neko pivo, ne može ništa da vam se desi!“, viknu Pedro dok nas je pakovao u autobus. Slušaćemo Pedra. Nego, ako je tako kao što kaže, šta li su jutros značili oni pucnji koji su se čuli iz obližnje favele. Ne jedan pucanj, već više njih, nemalo rafal. Nova epizoda igre – A, šta bi to moglo da bude? Ivan kamerman opet istrča prvi „Mora da je neko dobio sina, pa slavi…“ I ova igra postaje dosadna. Dosta više i nje i tumačenja. Trebaju nam prave Igre. Nek počnu više!

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari