Ognjen Kuzmić: Moja bacanja bila presudna 1Foto: Fonet/AP

Srećni, ali sa setom i tihim tonom u glasu, sumirali su utiske košarkaši Srbije po dolasku u Beograd.

Srebro jesu osvojili, ali gotovo svi do jednog smatraju da su imali šanse, koje su propustili, da nadvladaju Slovence i domognu se toliko željenog zlata. U sastavu, koji ni sami nisu mogli da prepoznaju, napravili su fenomenalan uspeh; analizirajući detalje finalnog meča, koji će ih možda i proganjati izvesno vreme, Ognjen Kuzmić smatra da je jedan momenat dekoncentracije verovatno bio i presudan, jer su posle toga Slovenci napravili seriju 10:0 došavši na sam prag “ Trijumfalne kapije“.

– U trenutku kad smo ih sustigli (82:82, 2:35 do kraja meča, prim. aut), nažalost moja slobodna bacanja bila su presudna… Morao sam da ih ubacim, ali nisam uspeo i posle toga su se oni odlepili… Svima nama je žao što nismo osvojili zlato, svi bismo bili mnogo srećniji i zadovoljniji… Kada pogledamo sve kako je izgledalo od početka priprema pa do šampionata naravno da možemo biti zadovoljni i srebrom, ali ostaje žal za zlatom – još uvek srpski centar ne može da prežali promašena bacanja.

* Vezano za slobodna bacanja, zapravo vaš šut, čini se da ste tokom Evropskog prvenstva sve vreme imali problema da ubacite zicere, tačnije poluhorog, mahom, levom rukom. Uradili biste sve školski na niskom postu: od pozicioniranja, centarskog zakoraka, pa sve do samog izbačaja… U čemu je bio problem, pošto ste prvenstvo završili na 48,9 odsto u šutu za dva poena?

– Taj šut sam uradio hiljadu puta na utakmicama, treninzima, ponavljao do iznemoglosti, međutim na Evropskom prvenstvu me jednostavno nije išlo. Ne znam ni sam kako to da objasnim, jer sam, opet kažem, takve šuteve ponavljao po ne znam ni ja koliko puta na treninzima. Sve bih dobro uradio do same završnice i onda neobjašnjivo promašio – čudno je i samom Kuzmiću koliko je zicera promašio, uglavnom levom rukom, kojom piše, iako desnom šutira.

* Kako vam je izgledao finalni meč, koji su to segmenti u kojima možda niste imali adekvatne odgovore u datim trenucima?

– Slovenci su generalno imali odličnu ekipu, sjajne pojedince. Počeli smo dobro, ali je došlo do pada koncentracije… Goran Dragić se razigrao u prvih 20 minuta, a u drugom poluvremenu Klemen Prepelič… Zatvorili smo dobro njihovu unutrašnju liniju, međutim pojedinci su u njihovim redovima napravili prevagu.

* Rival je pogađao neke nerezonske šuteve, tako pumpao samopouzdanje, koje ste im osetno poljuljali u uvodnom delu poslednje četvrtine. Kako vam je izgledala sama završnica finala?

– Oni su pogodili gotovo sve, brojne nerezonske šuteve, naročito u prvom poluvremenu. Uspeli smo u nastavku da zategnemo odbranu, da ih svedemo na manji broj poena, zatvorimo Dragića, ali se Prepelič razigrao u momentima kada im je ponestajalo ideje u napadu… Uspeli smo da ih stignemo, čak i povedemo, ali nažalost to nije bilo dovoljno.

* Kakav vam je bio osećaj kada ste i četvrtfinale i meč za finale igrali pred jedva nekoliko hiljada ljudi. Posećenost je, u suštini, bila ispod svakog nivoa, imate li vi igrači bilo kakvo objašnjenje?

– To jeste, bilo je neobično igrati četvrtfinale ili polufinale pred par hiljada ljudi. To je i za mene misterija, kako su oni to organizovali, da je bilo toliko malo navijača u gradu od 17 miliona ljudi….

* Ne mogu, a da vas za kraj ne pitam o suđenju. Toliko nesigurnosti, nemanja anticipacije, odsustvo sinhronizacije kod trojice sudija na parketu, manjak osećaja kad šta treba suditi i kako ujednačiti kriterijum. Čak ste i vi, poslovično smireni, u finalu pokazali dozu nervoze zbog nekih krajnjih nelogičnosti?

– Ne znam šta bih rekao, uvek se trudim da ne komentarišem suđenje. Čudne su odluke donosili, bili totalno nesinhronizovani, toliko da sam se i ja zbunio i čudno osećao u nekim situacijama – zaključak je Ognjena Kuzmića, koji je već juče otputovao u Madrid, kako bi se što pre aklimatizovao na zahteve velikog Reala.

Jedinstven ambijent

– U ekipi je ambijent bio zaista sjajan, od početka priprema do kraja. Kad smo videli kakovo je stanje u ekipi, mi koji smo ostali, uradili smo sve da ambijent u timu bude zaista jedinstven – ukazao je i Kuzmić na to da je atmosfera u reprezentaciji bila baza svih dobrih momenata na Evropskom prvenstvu.

Bormio – „250 stepenika“

Dokumentarni film „250 stepenika“ u produkciji PGMnetwork biće premijerno prikazan u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u ponedeljak, 25. septembra. Pre 30 godina tadašnja juniorska košarkaška reprezentacija Jugoslavije osvojila je zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu u Bormiju. Upravo to je tema dokumentarnog filma „250 stepenika“ (trajanje 54 minuta), a priču pričaju akteri tog velikog uspeha – Svetislav Pešić, Toni Kukoč, Dino Rađa, Aleksandar Đorđević, Vlade Divac, Nebojša Ilić, Samir Avdić… Novinar iz Makedonije Živko Zdravkovski je predložio, a direktor produkcije PGMnetwork Radovan Maksimović oduševljeno prihvatio ideju da bude snimljen dokumentarni film kojim će biti obeleženo 30 godina od osvajanja svetske titule na juniorskom Prvenstvu sveta za košarkaše u Bormiju 1987. Premijera filma biće u ponedeljak, 25. septembra u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u Beogradu u 18 časova.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari