
Užurbane ulice Madrida, dinamični ljudi i topao vazduh koji širi žamor polako se prigušuju na prilazu velelepnom zdanju muzeja Prado, nacionalne muzejske institucije pred kojom kilometarski redovi čine uobičajen prizor.
Otkrivanjem jednog grada pridružujemo šetnju muzejskom kolekcijom, atmosferom onoga čemu je jedno društvo težilo. U neposrednoj blizini Retiro parka, koji je priča za sebe a naročito me oduševljava jezerom sa čamcima, sam muzej odiše šarmom bivše palate. Nekada se u njemu nalazila kraljevska zbirka umetnosti, da bi već krajem 19. veka postao nacionalni muzej. Upravo u Pradu se nalaze izuzetna umetnička dela, španska na prvom mestu. Na počasnim mestima u slikarskoj kolekciji izložena su dela El Greka, mahom sa religioznim temama, zatim Velaskeza koji je bio omiljeni dvorski portretista a posebna pažnja poklonjena je Fransisku de Goji. Potpuno različiti stilovi slikanja ovog autora definitivno ostavljaju utisak i otvaraju brojna pitanja. Domaćini se ponose i delima Ribere, Zurbarana i Murilja. Ipak, za nas je posebno zadovoljstvo da pogledamo kolekciju renesansnih autora, flamanskog i italijanskog porekla.
Zahvaljujući činjenici da su kraljevske porodice u Španiji vekovima prikupljale umetnička dela, nekada naručujući direktno od slikara a često i angažovanjem stranih autora na svom dvoru, tek iza njih je ostala predivna kolekcija kojoj su pridružene umetnine prikupljene i u manastirima. Zato Prado ima izvanredna dela pojedinih autora, među njima je Ticijan koji je prvi slikar koga je španska kruna uvrstila u kolekciju. Izvanredan uticaj ova dela imaće i na španske slikare, a florentinski i rimski slikari doneće obilje boja i uživanja na svojim delima, među njima Veroneze i Tintoreto. Drugi krucijalni uticaj imali su holandski majstoriji, Rubens i Van Dajk, koji su utrli put Velaskezu i potonjim španskim autorima. Sve to može se uočiti obilaskom bogate likovne zbirke, koja je smeštena u raskošnim salama sa ovalnim svodovima i staklenim otvorima u pročelju velikih dvorana. Za ovako bogatu zbirku dela bio je zaslužan kralj Filip Drugi, koji je u nju uvrstio dela legendarnog Hijeronimusa Boša, a jednako značajnu ulogu imao je i kralj Filip Četvrti, koji se nije zadržao samo na kolekcijama Rubensa, Velaskeza i Van Dajka, već je prikupio dela Hose de Ribere, francuskih slikara Nikola Pusena i Kloda Lorana, zatim renesansnih slikara Rafaela i Korađa, što špansku kraljevsku kolekciju čini izuzetnom.
Ove godine u Pradu je aktuelna posebna muzejska postavka, izložba pod nazivom „Boš. 500-godišnja izložba“ postavljena u prizemlju muzeja. Izložba je pripremana godinama, predstavlja osam Bošovih remek-dela pronađenih u Španiji i svetu a glavno mesto zauzima triptih pod nazivom „Vrt ovozemaljskih užitaka“. Sam muzej Prado u posedu je šest njegovih dela, dok su druga dela obezbeđena pozajmicom za potrebe ove značajne izložbe. Pošto je muzej Prado pionir u tehničkom proučavanju detalja Bošovog slikarstva, koristeći se naprednim naučnim metodama reflektografijom i radiografijom, posetioci izložbe mogu videti kako su dela nastajala, kako se i kada menjala od početka do kraja procesa stvaranja. Kustoskinja Pilar Silva podatke o istraživanju Bošovih dela u koje su bili uključeni svetski eksperti, prezentovala je i katalogu izložbe. Posetiocima je samo preostalo da uživaju u mnoštvu likova i predstava koje je ovaj autor u takvom obilju i takvom veštinom predstavljao. Na pitanje da li se išta promenilo u ovozemaljskim užicima, svako može sam da odgonetne odgovor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.