Mačva (3): Put do termalne rivijere 1

Zgrada opštine, izgrađena davne 1934. godine, dobro je očuvana sa spomenikom ispred palim borcima iz Prvog i Drugog svetskog rata.

Ima Bogatić i, verovatno što niko nema, Spomenik seljaku ratniku. Tu je i Crkva Presvete Bogorodice izgrađena 1856. godine, čiji je ikonostas delo beogradskog umetnika Stevana Todorovića i koja ima preko vrednih 50 ikona, bogoslužbene knjige, jevanđelja, filigranske krstove. Milić od Mačve je hotelu u Bogatiću darivao prelepu sliku Metamorfoza Bitve u Mačvu. Divili smo joj se zbog vrednosti, lepote, veličine.

Pošto smo se dobro prošetali, svratismo u Gačića magazu na doručak, na čuveni mačvanski specijalitet – listiće. A tamo, ne samo listići. Ljubazni domaćini poslužiše nas domaćim rakijama, prirodnim sokovima, džemovima, kafom.

Put nas dalje vodi do Termalne rivijere. Akva-park podignut je na jednom od najbogatijih geotermalnih nalazišta termalnih voda u Evropi. Koristi izuzetno kvalitetne izvore vode temperature 70 stepeni koja se rashlađuje u zavisnosti od potreba. Ove vode svojim hemijskim sastavom i temperaturom stvaraju izuzetan hidrotermički, hidrohemijski i hidromehanički efekat na korisnike. Tu su otvoreni i zatvoreni bazeni, hidromasažni bazeni, restoran.

Teška srca odvojismo se od ove lepote i krenusmo u Etno-park Mačve u selu Sovljak. To je muzej, etnografska postavka, koja pokazuje uslove i način života Mačvana iz perioda od pre 100 godina; kuća, tipična za ono vreme, sa dva ulaza, tj. ulaz i izlaz, a unutra predmeti koji su se nekad davno koristili u Mačvi. U dvorištu je vajat u kome su svoj budući zajednički život započinjali mladenci. U avliji je čardak, otvorene šupe, poljska furuna, mlečar, a tu je i nekoliko lipa, starih preko 100 godina, pa i ona stara skoro dva i po veka, čije je stablo prečnika blizu dva metra a krošnja oko 30 metara i u čijoj debeloj hladovini predahnusmo.

Krenusmo dalje do groba čiča Janka u selu Glogovac. Janko Veselinović (1862-1905) je bio seoski učitelj po raznim mestima, urednik Srpskih novina i dramaturg pozorišta u Beogradu. Po broju objavljenih radova spada u najplodnije srpske pripovedače. Za 20-ak godina objavio je 127 pripovedaka, dva romana, dva pozorišna komada. Jankov grob nađosmo na seoskom groblju. Tu počivaju i drugi članovi porodice Veselinović.

Iz Glogovca smo otišli do sela Crna Bara da se uverimo da je Hajduk Stanko bio stvarna ličnost a ne izmaštan lik. U dvorištu seoskog domaćinstva vajat u kome je Stanko Aleksić živeo i sa svojom Jelicom, noći provodio kad nije hajdukovao. Tu je i kuća prvog mačvanskog veterinara Aleksića, koja je pod zaštitom države, baš kao i ovaj vredni vajat.

Dakle, tu je živeo Hajduk Stanko, a gde je hajdukovao? Po celoj Mačvi, najviše uz reke Drinu i Savu. Turcima Mačvu nije dao. Poginuo je zajedno sa Zekom Buljubašom i njegovim golaćima u boju u Ravnju. U Ravnju videsmo i šanac gde su se borili Zekini junaci i spomenik Zeki Buljubaši.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari