Kalmikija (5): Patnja sibirskih godina 1

U Elisti svaka porodica ima sličnu priču poput Anine. Međutim, trauma je još uvek previše velika da bi postala naracija, usmena, književna ili istorijska.

Tokom sovjetskih godina Kalmici su trpeli nezvaničnu zabranu da se oporave od patnje pretrpljene tokom sibirskih godina. Ova zabrana je introjektovana, poput kazne, kao osećaj krivice, i još uvek živi u Kalmicima. Oslobodiće je se možda nove generacije, ako kulturno i istorijsko ravnanje koje donosi neoliberalna globalizacija, a koje poništava prošlost u korist večne sadašnjosti i lažnog materijalnog blagostanja, to dozvoli.

Već nekoliko godina lokalna vlada Kalmikije i vlada u Kremlju finansijski pomažu preduzeća i male preduzetnike koji žele da se bave stočarstvom i modernizuju najstariju ekonomsku tradiciju ovog regiona – uzgoj stoke. Cilj im je da smanje iseljavanje. U Elisti i drugim gradovima republike ekonomija praktično ne postoji i bez subvencija iz Moskve Kalmikija ne bi imala mogućnost da preživi. U centralnoj biblioteci Univerziteta u Elisti, za radnim stolom sedi Valerij Nikolajevič, profesor filozofije, stručnjak za budizam i istoriju Kalmika. Uvek nasmejan, ljubazan i pažljiv, Valerij je posvetio ceo svoj život istraživanju identiteta sopstvenog naroda. Smatra da bi podržavanje malih uzgajivača bio mudar potez kao i da bi iskustvo Kalmika moglo značajnije pomoći u rešavanju promena i problema koje donosi globalizacija, u Rusiji ali i u svetu: „Ja sam Rus, Kalmik, budista i u isto vreme govorim jedan od mongolskih jezika“, kaže sa primetnim ponosom Valerij. „Jedan slojevit identitet koji ne podrazumeva kontradikcije. Moguće je imati više identiteta u isto vreme.“ I budistička filozofija može mnogo pomoći da se shvati savremeni svet. Zapad je opsednut idejom napretka i zamišljanjem pravolinijskog toka vremena: „Nomadska kultura koja se godinama nepravedno smatra inferiornom u odnosu na kulturu trajnog nastanjivanja jednog mesta, pretpostavlja ideju kruženja. Horizont koji zatvara stepu je okrugao, godišnja doba su ciklična; štaviše jurta, kalmička tradicionalna kuća, ima sferični oblik“. U kalmičkoj kulturi istovremeno žive prošlost, sadašnjost i budućnost. Ne može se pobeći od onoga što je bilo, ne može se očekivati bolja budućnost ako su sadašnjost opustošili i uništili političari koji ne vode računa o problemima ljudske egzistencije i pitanjima okoline. U kruženje vremena ulaze sve žive vrste, među njima nema hijerarhije. Kalmici su oduvek poštovali stepu i njena živa bića, sa svešću o recipročnoj međuzavisnosti. „Kalmikija ima mnogo da pruži ljudskom rodu; nalazi se tačno između istoka i zapada, komunicira sa Kinom i Rusijom a smeštena je u Evropi“. Valerij je u pravu. Ako se svet želi izvući iz živog blata u kom se nalazi, mora pokušati da krene novim putem i izađe iz zamke dominantnih ideologija, kao što je materijalno blagostanje, beskonačni ekonomski rast i pogrešno mišljenje da je ljudsko biće u centru univerzuma i da mu planeta pripada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari