Ukrajinske snage na ratištu

Getty Images

Sredinom maja, Rusija je napala Ukrajinu sa severoistoka, napravila iznenadni prodor u Harkovsku oblast i zauzela deo teritorije koju je okupirala u prvobitnim stadijumima totalne invazije, ali je se kasnije odrekla.

Neki analitičari opisali su situaciju kao ofanzivu „dok je svet uhvaćen na spavanju“.

Usledile su žestoke borbe oko grada Vovčanska, pet kilometara od rusko-ukrajinske granice.

Predviđanja šta bi moglo dalje da se dešava bila su sumorna za Ukrajinu: Rusija je delovala rešeno da se uputi ka Harkovu, drugom najvećem gradu u Ukrajini, sa predratnih 1,4 miliona stanovnika, a možda čak i da ga zauzme.

Ukrajini je očajnički nedostajala municija, a tek posle višemesečnih odlaganja u procesu donošenja odluka, počela je da stiže nova pomoć sa Zapada.

Izgledalo je da je Rusija naučila nešto iz prethodnih grešaka i da bi sledeća faza rata mogla da bude uspešna letnja ofanziva.

Cilj ofanzive nije bio samo severoistok već „proširenje ruskog prodora u Donbas“, region na istoku Ukrajine, kaže vojni analitičar Džek Vetlin iz britanskog Kraljevskog instituta ujedinjenih službi.

Taj deo je pod ruskom vojnom kontrolom još od 2014. godine.

Da li je operacija bila uspešna?

Skoro dva meseca kasnije, ruske snage polagano napreduju ka nekim delovima prve linije fronta, ali nisu uspeli do kraja da zauzmu strateške gradove Vovčansk i Časiv Jar.

Oba su bila zahvaćena nekim od najljućih bitaka u poslednjih šest nedelja.

Njihovo zauzimanje dalo bi Rusiji ogromnu prednost u presecanju linija vojnog snabdevanja za Ukrajinu i omogućilo joj pristup široj oblasti.

Glavni razlog za ovaj izostanak napredovanja je, s jedne strane, naizgled ruska nesposobnost da dovede dovoljno rezervi na pravo mesto u pravo vreme kako bi mogla da napreduje dalje sa ofanzivom.

Sa druge strane, nova pošiljke vojne pomoći za Zapada počele su da pristižu u Ukrajinu i pomogle joj da pruži otpor.

Mapa stanja na ukrajinskom ratištu

BBC

Mikola Bieleskov, stručni saradnik sa ukrajinskog Nacionalnog instituta za strateške studije koji takođe piše za globalne analitičke publikacije, kaže da je Rusija odmah požurila sa ofanzivom nakon što je američki Kongres usvojio paket vojne pomoći u vrednosti od 61 milijardu dolara za Ukrajinu u aprilu.

„Prozor mogućnosti je počeo da se zatvara. Novi paket pomoći umanjio je rusku prednost u kopnenoj nadmoći. Zbog toga se, iako je Ukrajina i dalje nadjačana, i taj jaz smanjio.“

Do kraja maja, ofanziva u Harkovsku oblast je maltene skroz usporila.

Ruski vojni bloger Aleksandar Koc napisao je da je Ukrajina poslala ogromne rezerve ka Vovčansku i „ruske snage ne treba da očekuju da će napredovati masovnije u skorije vreme. Moramo da ojačamo naše položaje i spremimo se za kontranapad.“

Iako je ofanziva usporila, a pregrupisane ukrajinske snage su uspele da sačuvaju položaje, to nije značilo da Rusija gubi.

Dva faktora u ratu su uticala na to kako su se događaji razvijali.

Faktor prvi: Jedreće bombe

Ukrajinski oficiri patroliraju oko ruševina nakon ruskog vazdušnog udara navođenim bombama u Harkovu

Getty Images
Rusija gađa oblast Harkova artiljerijom i jedrećim bombama

Jedan od ovih faktora su jedreće bombe, jedno od ruskih do sada najefikasnijih oružja u ovom ratu.

Ukrajinske vlasti kažu da je ruska avijacija poslednjih nedelja izbacivala po 100 jedrećih bombi dnevno.

Jedreće bombe su bombe slobodnog pada, od kojih mnoge datiraju iz sovjetskih vremena ili čak Drugog svetskog rata.

Modernizovane su krilcima i GPS navigacijom – to im omogućava da budu precizno navođene na ciljeve.

Ruski avioni ispaljuju jedreće bombe dok lete u ruskom vazdušnom prostoru.

Zato što su relativno male i emituju malo toplote, jedreće bombe je gotovo nemoguće presresti sistemima protivvazdušne odbrane, onako kao što mogu da se obaraju rakete i dronovi.

Ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski naglasio je ovo pitanje u najnovijem intervjuu sa američkim dnevnim listom.

Da bi sprečila ruske avione da izbacuju jedreće bombe, Ukrajina je zatražila dozvolu od Zapada da koristi opremu za udare na ruskoj teritoriji, ciljajući tamošnje vojne letelice.

Prema analitičaru Mikoli Bieleskovu, pogađanje ruskih vojnih aerodroma jedini je način da se „potre prednost jedrećih bombi“.

Faktor drugi: Udari na Rusiju

Ukrajinski neuspesi na frontu kao i stalni ruski udari na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, primorali su Sjedinjene Američke Države da se predomisle u vezi sa upotrebom doniranog oružja na ruskoj teritoriji.

Zgrada američkog kongresa u Vašingtonu sa zastavom SAD i Ukrajine

Getty Images
Kongres je odobrio paket vojne pomoći za Ukrajinu u aprilu 2024.

Isprva je Kijev dobio dozvolu da ispaljuje oružje dobijeno od SAD na vojne ciljeve na ruskoj teritoriji blizu Harkovske oblasti.

Krajem juna, američki savetnik za nacionalnu bezbednost Džejk Salivan izjavio je da je dogovor sa Ukrajinom o ispaljivanju američkog oružja na Rusiju prošireno na „sva mesta na kojima ruske snage prelaze granicu sa ruske strane na ukrajinsku stranu da bi pokušale da zauzmu još ukrajinske teritorije“.

Ova dozvola nije izdata rado, jer mnogi u SAD i na širem Zapadu žele pošto-pošto da izbegnu više direktnih napetosti sa Moskvom.

Kremlj kaže da dozvola Ukrajini da koristi oružje dobijeno od Amerike protiv ciljeva u Rusiji pokazuje „duboku upletenost Vašingtona u ovaj sukob“.

Koliko će rat još trajati?

Iako ruska ofanziva nije donela krupnih teritorijalnih dobiti do sada, situacija je u delikatnoj ravnoteži.

Ukrajinska vojska je u ogromnoj meri brojčano nadjačana od Rusije.

Viši ukrajinski general rekao je da na određenim mestima ruska prednost iznosi deset prema jedan.

Žena i muškarac stoje ispred ruševina u Harkovu

Getty Images
Ruska ofanziva je do kraja maja usporila u regiji Harkova

Istovremeno, Rusija nastavlja da trpi teške gubitke.

Tekuća istraga BBC-a na ruskom o potvrđenim vojnim gubicama prikazuje veliko povećanje poslednjih nedelja, što bi moglo da odražava najnoviju ofanzivu.

Mnoge stvari možda nisu išle po planu od početka invazije u februaru 2022. godine, ali rešenost Moskve da istraje dok Zapad ne prestane da snabdeva Ukrajinu ostaje jača nego ikad.

„Mi ćemo, naravno, pobediti, uprkos šezdeset jednoj milijardi krvavih dolara. Sila i istina su na našoj strani“, napisao je Dmitrij Medvedev, bivši predsednik i premijer Rusije, nakon što je američki Kongres usvojio novi paket vojne pomoći za Ukrajinu:

Komentarišući koliko dugo bi rat u Ukrajini mogao da potraje, Frensis Dirnli, urednik Telegrafa, vodećeg britanskog lista, i voditelj podkasta „Ukrajina: Najnovije“, kaže:

„Zapad je bio reaktivan umesto proaktivan, a Vašington – najvažniji saveznik Zelenskog – slao je oružje i dozvolu za njihovu upotrebu na kašičicu, dajući Kijevu dovoljno da opstane, ali nedovoljno da ubedljivo pobedi.“

„Agoniji ovog najkrvavijeg rata od Drugog svetskog, suđeno je da traje mnogo duže nego što je bilo neophodno.“


Pogledajte video: Ruske rakete stvorile selo siročadi u Ukrajini

Rusija i Ukrajina: Kako su ruske rakete stvorile selo siročadi u Ukrajini
The British Broadcasting Corporation

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.


Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Rusija i Ukrajina: Teče li ruska ofanziva po planu 1

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari