Hailstones

Getty Images

„Budoželja, Budoželja, jeste li spremni za dejstvo“, dopiralo je sa prijemnika, dok je protivgradni strelac Milan Đurašević tonuo u san.

Posle celog dana provedenog u poslu, poslednje što je želeo bilo je da u jedan sat posle ponoći vozi do protivgradne stanice.

Gradonosni oblak bio je svakim minutom sve bliže, ne ostavljajući mu puno vremena za premišljanje.

„Upalio sam kola i otišao. Duvao je neverovatan olujni vetar.

„Šuma okolo huči, grmi, seva, stavljaš one rakete, a kao da si u paklu. A stalno čujemo ‘Daj još dve, daj još dve'“, govori 67-godišnji Milan o jednoj junskoj noći prošle godine nadomak Ivanjice.

Kaže da je za dvadesetak minuta ispalio deset raketa.

„Da to nisam uradio, grad bi sve polupao“, siguran je ovaj poljoprivrednik, koji ima hektar i po zasada malina.

Milan Đurašević jedan je od oko 1.300 strelaca širom Srbije, sa zadatkom da ispaljuju rakete punjene jedinjenjem srebro jodid, kako bi se umanjila veličina grada.

Ovaj postupak zove se zasejavanje oblaka i vid je modifikacije vremena.

„Na ovaj način, šteta od grada smanjena je za dve trećine u poslednjih 50 godina“, kaže Zoran Babić, rukovodilac Sektora za odbranu od grada pri Republičkom hidrometeorološkom zavodu.

Pojedini stručnjaci, međutim, smatraju da je teško ustanoviti stvarnu efikasnost protivgradne odbrane.

Procene se zasnivaju na matematičkim modelima koji mogu da daju različite rezultate tako da podrže suprotstavljene stavove, objašnjava Ilija Arsenić, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu.

Pored Srbije, sistem protivgradne zaštite zasnovan na zasejavanju oblaka srebro-jodidom koristi se još u Mađarskoj, Bugarskoj, Bosni i Hercegovini.

Hrvatska je pre dve godine odustala od njega jer je „nedelotvoran, neisplativ i potencijalno štetan za okolinu“.

Arsenić kaže da je i značajan deo zemalja Zapadne Evrope odustao od ovog metoda posle velikog eksperimenta koji je pokazao njegovu neefikasnost.

Zoran Babić, međutim, nabraja države koje koriste različite načine zasejavanja oblaka, među kojima su Austrija, Francuska, Grčka i Rumunija.

U ‘pripravnosti’ od jutra do mraka

Milan čuva sopstveni kraj od grada od 2000. godine, zajedno sa suprugom Dušankom.

Isti posao prethodno je radio njegov otac.

On svakodnevno ima tri „prozivke“: u deset ujutru, pola četiri popodne i sedam uveče, kada im iz radarskog centra u Sjenici javljaju prognozu i kada saznaju da li treba da budu „u pripravnosti“.

Radarski centar u Sjenici je jedan od 13 centara u zemlji koji organizuju rad na protivgradnim stanicama.

„Pripravnost“ znači da Milan ili Dušanka tog dana moraju da budu u blizini protivgradne stanice, na kilometar od njihove kuće.

Ponekad tamo provode po više sati, čekajući naredbu da „deluju“ i ispale rakete.

„Velika je to odgovornost i obaveza“, kaže Milan.

Kao i drugi strelci, i on za ovaj rad dobija 4.500 dinara mesečno od Republičkog hidrometeorološkog zavoda, što je iznos koji ocenjuje kao „potcenjivački“.

Biljke pod gradom

Fonet
Biljke pod gradom

Zoran Babić je saglasan da je naknada mala, ali dodaje da se toliko izdvaja u skladu sa budžetom.

Pojedine opštine takođe daju strelcima određenu nadoknadu.

„Na 80 odsto teritorije imamo dobru saradnju sa opštinama koje pomažu u održavanju sistema“, navodi Babić.

Milana ne muči samo mala nadoknada, već i stanje protivgradnih stanica, za koje kaže da ponekad nemaju gromobran i ogradu kojom bi zaštitili strelce.

Rešenje su, veruje, automatske protivgradne stanice, iz kojih se, po komandi, na daljinu ispaljuju rakete.

Od 2018. godine, kada je počela automatizacija protivgradne zaštite, napravljeno je 535 automatskih daljinskih stanica.

„Cela Vojvodina je automatizovana, a cilj je da bude i Srbija“, kaže Babić.

Postavljanje automatskih stanica u Vojvodini koštalo je milijardu i po dinara, što je finansirano iz pokrajinskog budžeta, preneo je list Politika.


BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.


Kakva je korist od protivgradnih raketa?

Najveća opasnost od grada preti od polovine maja do polovine jula, kaže Milan Đurašević.

U tom periodu, stanje je gotovo „ratno“, a on uvek mora da bude spreman da dočeka „neprijatelja“.

„Čim ispalimo raketu, odmah se vidi rezultat.

„Ako je grad veličine kokošijeg jajeta, raketa ga razbije na 10-15 delova i pretvara u vodu i kišu. Ne može sve da uništi, ali dobar deo može“, kaže.

Zoran Babić ističe da su istraživanja iz Srbije i sveta potvrdila efikasnost protivgradne zaštite i da je metodologija koja se koristi u Srbiji zasnovana na njima.

Ilija Arsenić, međutim, kaže da je teško utvrditi efikasnost rasejavanja oblaka na ovaj način.

„Da biste mogli da ustanovite efikasnost nečega, prvo bi trebalo da imate situaciju u kojoj nećete delovati, a potom istu tu situaciju u kojoj ćete delovati protivgradnom odbranom.

„To nije moguće, jer ne možete da ponovite isti događaj“, kaže.

Dodaje da je Svetska meteorološka organizacija na više mesta dovela u pitanje efikasnost ove metode.

Hrvatska je pre dve godine odustala od ovakve odbrane od grada, pošto je tamošnji hidrometeorološki zavod objasnio da „ne postoji nijedan naučno utemeljen dokaz da je delotvorna i isplativa, te da ostvaruje uštede“.

„I u sezonama s velikim brojem akcija i velikim utroškom raketa i reagensa, dođe do štete“, navedeno je.

Oni su upozorili i da odbrana od grada, tokom koje se ispušta srebro-jodid u atmosferu, može ugroziti životnu sredinu.

Predložili su da se sredstva ulože u sufinansiranje protivgradnih mreža, koje se postavljaju iznad voćnjaka kako bi zaštitili biljke od udara leda, i jačanje sistema osiguranja u slučaju štete nastale od vremenskih nepogoda.

Ilija Arsenić kaže da „nije protivnik protivgradne zaštite, ali je protiv njene nekontrolisane upotrebe“.

„Zakon o odbrani od grada navodi da nadležne službe treba stalno da testiraju efikasnost te metode.

„Ja nisam uspeo da nađem dokument koji pokazuje da je to i urađeno“, kaže.


Koliko košta protivgradna odbrana?

Republički hidrometeorološki zavod ove godine ima na raspolaganju milijardu i 300 miliona dinara za odbranu od grada, objašnjava Zoran Babić.

To je najveći iznos u poslednjih petnaestak godina, ali istovremeno, to znači 200 dinara po hektaru štićene poljoprivredne površine, kaže.

Ranija analiza Državne revizorske agencije pokazala je da se protivgradna zaštita u najvećoj meri finansira iz državnog budžeta, a nešto manje iz pokrajinskog i lokalnih budžeta.

DRI je tada utvrdio da, zbog loše raspodele, određene stanice ostaju bez raketa, kao i da neophodna sredstva nisu dostupna od početka godine.

Tada je ukazano i na nedostatak strelaca, ali i da pojedine stanice ne mogu da se koriste zbog lošeg stanja.

Zbog šteta nastalih od grada, pojedini stanovnici tuže državu, tražeći nadoknadu štete.

Pre pet godina Vrhovni sud naveo je da „zbog brojnosti ove vrste sporova (šteta od grada) i protivrečnih odluka u pogledu spornog pitanja da li je za štetu odgovorna država ili opština, da li postoji njihova solidarna odgovornost, kao i u pogledu stepena odgovornosti države za naknadu ove štete, potrebno ujednačiti sudsku praksu“.


U velikom delu Španije vlada suša, ali toplo vreme izaziva sve jače tropske oluje.
The British Broadcasting Corporation

Opasnost od grada sve veća

Klimatske promene donose češće ekstremne padavine poput grada, navode stručnjaci.

Ako se nastave ovim tempom, učestalost pojave grada prečnika većeg od pet centimetara (što je veličina između jajeta i teniske loptice) porašće za 40 do 80 odsto do kraja veka u skoroj celoj zemlji, piše Darko Savić sa Fizičkog fakulteta u Beogradu, pozivajući se na analize koje je usvojila Vlada Srbije.

Godišnja količina padavina se neće značajno promeniti u Srbiji, ali će doći do izmene njihovog režima, što može uticati i na pojavu grada, navodi u autorskom tekstu za specijalizovan sajt klima101.

Sredinom juna 2024. jak grad sručio se na više mesta u Srbiji, a u Osečini na zapadu zemlje izazvao je nezapamćenu štetu pošto je oštetio kuće, automobile, staklenike i zasade.

Tokom prethodnih godina, šteta od grada na godišnjem nivou procenjivana je na dve milijarde dinara, od čega najviše u poljoprivredi, pokazala je analiza DRI za period od 2015. do 2017.

Da bi se zaštitilo, pre svega, voćarstvo i vinogradarstvo, potrebno je subvencionisati protivgradne mreže, navodi se u Programu prilagođavanja na izmenjene klimatske uslove, dokumentu koji je Vlada Srbije usvojila pre dve godine, navodi Savić.

Iako su protivgradne mreže veoma skupe, Ilija Arsenić ističe da su, uz osiguranje, najsigurnija opcija za poljoprivrednike.

„Studentima uvek pričam: ‘Ako se bavite voćarstvom, a nemate protivgradne mreže, predlažem vam da uložite novac u kladionici – ista vam je verovatnoća zarade'“, kaže.

Milan Đurašević, međutim, kaže da od osiguranja nikad nije imao korist jer mu šteta nije na pravi način nadoknađena.

Dodaje da protivgradne mreže ne može da postavi zbog jakih vetrova koji duvaju u njegovom kraju.

Zato nastavlja da štiti kraj raketama.

„Ja bih branio sopstvenu poljoprivredu i bez para.

„U selu to nema ko da radi. Omladina neće, a stanovništvo je staro i ne može“, kaže.


Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Vremenske nepogode: Koliko je efikasna protivgradna zaštita u Srbiji 1

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari