Dogodine na Sretenje 1Foto: Z. S. M.

Na Sretenje dožive Srbija vasksenje. Studenti su sve vratili na „fabrička podešavanja”. Podsetili sve nas ko smo, šta smo, odakle „dolazimo” i jasno pokazali kuda i kako da idemo. Nema više (is)praznih reči i tumaranja po mraku. More, može se i mora i te kako. Baš ovako.

Za diktatora i njegove „bauk studenata” maršira i to bukvalno po Srbiji, dok za sve ostale konačno donosi oslobođenje. Mladi su nam, posle godina i godina lutanja i butanja, k’o prstom pokazali kako od SNS prćije i AV vilajeta Srbija ponovo postaje i zemlja i država, i otadžbina i domovina. I da su u pitanju životi, pravi i to naši, bre.

Iz njihovih usta, Miletina buna i Ustav ne zvuče kao oveštale floskule uzgredno pomenute dok se ne pređe na sendviče i janjetinu već ono što jesu bile i trebaju da budu. Da više nismo raja potrpana u autobuse koja tumara kad god zafali za još jedan (kontra)miting ili vanredno obraćanje. Da smo ljudi i slobodni građani koji su umeli za to da se izbore i sa jačim i opasnijim protivnicima a ne samo „brojka sa spiska” za dopunu još jednog besmislenog (i, propalog) „veličanstvenog skupa” u neprekidnom nizu.

Nikada niko neće moći da prebroji koliko je ljudi zaista bilo na Sretenje u Kragujevcu. Brojke nisu važne. I to su nam deca objasnila. Oni ne da su „obrnuli igricu” već odbijaju da u njoj učestvuju. Ne hvataju se na kulovski mamac i nagornjavanje, ono „čiji je veći”. Nema ni potrebe. Važnije ko se kojim povodom okupio. I, to dobrovoljno, bez državno-partijske infrastrukture i intendanture.

Dogodine na Sretenje 2
Foto: Privatna arhiva

Ono u Kragujevcu je bila prava Srbija. Nasmejana, slobodna, neuplašena, i urbana i domaćinska, i moderena i tradicionalna. Jer ne ide jedno bez drugog, samo mora, onako, sretenjski da se dobro i lepo „upakuje”. To je ideja i simbolika kojoj se vraćamo, posle mnogo, mnogo vremena… I fercera. Na Sretenje su se moćno „srimovali” i Kojekude i Činiš ’voliko sa „Pumpaj, pumpaj!”. I to pored spomenika palim Šumadincima u ratovima od 1876. do 1918.godine. Tek da se zna odakle je sve poteklo, „čemu to služi” i da i dalje „radi”.

Sretenje se prošlog vikenda vratilo kući, ne samo u Kragujevca odakle je „pošlo” već u čitavu Srbiju. Ali, nije prošlo. Sad mora tu zauvek i da ostane. Kragujevčani se kao domaćini skupa isu obrukali. Niko nije ni očekivao da zakaže tradicionalno šumadijsko gostoprimstvo. Ispraćajući goste srdačno, kao što su ih i dočekali pozvali su ih na Sretenje opet i sledeće godine. A, do tada „majaće” se po Nišu i „blejati” po Beogradu. Jer bi i Sretenje al još ne bi ispunjenje. Al, biće i to. Polako.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari