Psiholozi drže da se obožavanje kod ljudi ispoljava na više načina a jedan od njih je konstantno napadanje; uzmimo, osoba D gaji nekontrolisane simpatije prema, šta ja znam, osobi R ali ne želi da to pokaže u obliku koji bi joj (osobi D) naneo štetu u delu njoj važne javnosti pa krene sa napadima. Prizemnim, neduhovitim, primenjujući u pljuc-pljuc novinarstvu omiljenu metodu poigravanja sa ličnim imenima.


Stoga ja više nikakvu dilemu nemam, izvesni Dragoljub Petrović, vickasti pisac raznih dosetki, opet se, u Danasu od četvrtka, a ranije u raznim listovima, bavi Ratkom. Ne Mladićem već Dmitrovićem, odnosno, mojom malenkošću.

Dosetljiv i razbarušen, kakvim ga je gospod stvorio, Dragoljub piše o meni a spominje Ratka Mladića. Vrlo inteligentno. Možda se plaši da ga ne tužim. Taman posla Dragoljube. Ko je ikada sudski ganjao svoje obožavatelje. Možda neko u Holivudu, kad paparaci preteraju, mada ne verujem.

Ne bi se ja javljao ni ovoga puta da Drakče nije izgubio inventivnost. Čemu stalno Ratko Mladić? Daj da smislimo nešto strašnije.

Šta su Mladićevi zločini prema mojima. Evo, za razmišljanje, Kriger nije loše rešenje. Ratko, ali na nemačkom. A „Otpisane“ je gledala cela Jugoslavija. Onaj Kriger je bio monstrum, pa još esesovac. Dakle, od mog fana Dragoljuba očekujem da u nekom od sledećih tekstova o Ratku Dmitroviću (odoleti neće moći) u igru ubaci Krigera.

Ratko Dmitrović

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari