Agrokor - slika hrvatskog pravosuđa i društva 1Foto: EPA / ANTONIO BAT

Početkom travnja (2023) navršilo se šest godina dana od donošenja famoznog Lex Agrokora, zakona kojim je Vlada RH, na čelu s Andrejom Plenkovićem intervenirala kako bi spriječila širenje domino-efekta krize nastale nakon posrtanja/bankrota prezaduženog Todorićevog poslovnog imperija, okosnice hrvatskog gospodarstva, čije su obveznice na domaćem i međunarodnom tržištu strmoglavo pa(da)le, tako da je kompanija, dotad vodeći regionalni igrač praktički ostala bez novca i mogućnosti otplate nagomilanih dugova.

Vlada je morala reagirati, objašnjavao je Plenković, kako bi spriječila eskalaciju krize na cjelinu hrvatskog gospodarstva, jer bi u protivnom tisuće radnika diljem RH ostali bez posla i prihoda, a ugrozio bi se opstanak i poslovanje niza manjih firmi, Agrokorovih dobavljača koji ne bi mogli naplatiti svoja potraživanja, niti kome drugom prodati svoje proizvode budući su, u ogromnom postotku, bili pupčanom vrpcom vezani uz Todorićevu kompaniju.

NAMJERNA MANIPULACIJA: Ali, cijela ova priča, a to je danas više nego razvidno, ima i svoje naličje.

Nije se (samo) radilo u samaritanskom potezu premijera i njegovoj (pre)velikoj brizi za hrvatsko radništvo, već primarno o dugo i dobro planiranoj operaciji elitnog poslovno-političkog cerclea okupljenog oko Plenkovića (visokog pokrovitelja cijele ove unosne financijske akcije razvlaščivanja Velikog Gazde/Todorića), koji je, javnosti poznat kao grupa Borg, pod operativnim vodstvom tadašnje potpredsjednice Vlade RH, Martine Dalić, osobe od najvećeg premijerovog povjerenja, osmislo spomenuti zakon kako bi se legalizirala redistribucija Agrokorovog korporativnog vlasništva i upravljanja, pri čemu su borgovci, samo za savjetničke usluge maznuli najmanje 200 milijuna eura.

Ali, koncem ožujka ove godine Optužno vijeće Županijslog suda u Zagrebu proglasilo je nezakonitim dokazom financijsko vještačenje na kojem se i zasnivala cijela optužnica u postupku (za koji se predviđa da će trajati još godinama) protiv Todorića i njegovih 14 menadžera (tijekom istrage spektakularno uhićeni i zatvoreni u Remetinec) čime se cijeli proces ruši u samom temelju.

Istina, još se, nakon žalbe DORH čeka odluka Visokog kaznenog suda, ali već je i sada iz aviona vidljivo da se radi(lo) o namjernoj manipulaciji Državnog odvjetništva koje je umjesto da čuva i bude garant zakonitosti, svijesno kršilo zakone, pristrano manipuliralo svojim ovlastima i po preporuci borgovaca financijsku forenziku poslovanja Agrokora povjerilo firmi KPMG Poljska, odnosno njenom ekspertu s britanskom putovnicom (i srednjom stručnom spremom) Ismetu Kamalu koji, by the way, ne zna niti riječi hrvatskog, dobro znajući kako će on isporučiti sve ono što politika od njega očekuje.

To samo potvrđuje da se cijela ta operacija odvijala isključivo pod patronatom vladajuće politike, a kazneni je postupak bio tek dimna zavjesa da se u javnosti bezbolno provede promjena vlasništva u Agrokoru.

Vještačenje je plaćeno rekordnih 1,3 milijuna eura, da bi na koncu bilo izdvojeno iz spisa optužbe, jer su osobe koje je Kamal angažirao da mu pomažu iz KPMG Hrvatska (80 posto forenzičkih analiza) prije toga radile za Agrokor; dakle bili su interesno povezani što predstavlja klasični, nedozvoljeni sukob interesa.

KPMG je globalna mreža koja spada među četiri vodeća tvrtke u svijetu (sa nacionalnim podružnicama u 145 država koje su zasebni pravni entiteti) za razne vrste financijskih i inih ekspertiza, tako da je odabir jedne od članica KPMG International, pravdaju se u DORH bio logičan izbor, ali dodajmo: ne i način na koji je to (u)rađeno.

OPTUŽNICA „PALA“: Kamalovo vještačenje nije samo blamaža DORH, već ujedno i jasan signal koliko je politika u sve to umješala svoje prste, ali u Državnom odvjetništvu ustrajavaju na optužnici i tvrde kako će je doraditi, jer spomenuto Kamalovo vještačenje nije jedini dokaz protiv Todorića koji je iz Agrokora od 2006. do 2017. izvukao na svoj privatne račune stotine milijuna eura.

Agrokor - slika hrvatskog pravosuđa i društva 2
Foto: Privatna arhiva

I uistinu, nema dvojbe da je Todorić na veliko (po)krao vlastitu kompaniju, ali vlasti ga nisu dirala, jer je sprega s Agrokorom bila isuviše jaka, a hrvatska privreda uveliko ovisna o poslovanju i poziciji ovog regionalnog diva.

I upravo stoga, kad se kriza u Agrokoru nije više mogla skrtiti, Plenković svijestan da će teško kontrolirati bahatog Todorića, odlučio je na njegovo mjesto postaviti sebi odanog tajkuna (ujedno i bliskog Penavinom Domovinskom pokretu) u liku Pave Vujnovca (poslovno carstvo izgradio na distribuciji ruskog, Gazpromovog plina), a istodobno cijela operacija detroniziranja Velikog Gazde bila je izrazito profitabilna, jer je povlaštenoj ekipi borgovaca i suradnicima pod partronatom premijera omogućila milijunske zarade.

I dok Todorićevi odvjetnici likuju zbog odluke suda, u Vladi se pitaju: zar će se zarad nekakvog izmišljenog sukoba interesa dozvoliti kriminalcu Todoriću da se izvuče iz ruku pravde?

Naravno, teško je prognozirati kako će se proces odvijati, ali nakon što je optužnica pala, Todorić je uvjeren da će mu na koncu država mora refundirati ogromnu odštetu (u miijardama eura) zbog otimanja imovine, a uz put najavio je formiranje političke stranke s kojom će sudjelovati na slijedećim parlamentarnim izborima, ne skrivajući da ima premijerske ambicije.

Predstavlja se kao žrtva sustava, a zaboravlja kako se i na koji mafijaško-mešetarski način kao miljenik Tuđmanog režima obogatio kao Krez i to sve na grbači hrvatskog naroda i kako je u RH živio i radio kao nedodirljivi vladar u sjeni.

„U NIŠTA“: Plenković je bio uvjeren kako će ulaskom četiri hrvatska mirovinska fonda u strukturu vlasništva Fortenove (sljednice Agrokora) osigurati financijsku stabilnost restruktuirane kompanije (pojedina su poduzeća bivšeg koncerna u međuvremenu prodana), odnosno kako će oni preuzeti 43 posto dionica ruske Sberbank, koje su zamrznute zbog sankcija EU prema Rusiji nakon agresije na Ukrajinu, ali plan se izjalovio, jer u zadnji je tren odustao njemački Allianz, jedan od suvlasnika spomenutih fondova.

Nakon uvođenja sankcija Rusiji, Pavao Vujnovac, vlasnik moćne i razgranate ENNA grupe iskoristio je situaciju da „osvoji“ Fortenovu i danas je sa svojih 30 posto postao najveći dioničar, tako da je predsjednik Uprave F. Peruško postao samo poslušni izvođač radova njegovih poslovnih planova, naravno uz puni blagoslov premijera.

Problem je samo milijarda eura duga koji Fortenovi do kraja godine stižu na naplatu, a Plenković se uzdao da će mirovinski fondovi podmetnuti leđa i tako pomoći Vujnovcu da premosti problem, ali sada će morati naći novo riješenje.

Naravno, Vujnovac i njegovi partneri (iz svijeta politike) pokupovali su najvrednije nekretnine bivšeg Agrokora, zapošljava(ju) HDZ uhljebe i premijer takav plijen ne želi prokockati, kao što ne smije dozvolit da se u Fortenovi reprizira blamaža njene prethodnice.

I što (pre)ostaje? Naravno, hrvatski poreski obveznici koji će svojim novcem sanirati pljačku i kriminalno poslovanje Agrokora, ali i DORH koji je u službi politike spiskao više od milijun eura, što bi rekli sinjski alkari „u ništa“.

Država se riješila jednog tajkuna (Todorića), da bi dobila novog (Vujnovca), s tim da potonji ima, po svemu sudeći, veći ucjenjivački potencijal od prvog, jer u postojećim okolnostima raspolaže većom poslovno-financijskom moći.

Todorića su razvlastili s pričom kako pojedinac ne može i ne smije biti moćniji od države, a sada se priča, uz svesrdnu (is)pomoć DORH, u još drastičnijem obliku ponavlja.

I tako je slučaj Agrokor, sa postojećim/privremenim pravosudnim epilogom, kao i mešetarenjima i brljanjima politike i sudstva do kraja razgolitio sliku RH, duboku moralnu krizu hrvatskog društva u kojem je Vlada RH, na čelu s premijerom, pokrovitelj nezakonitih radnji i to upravo DORH koji bi postojeće zakone trebao štititi i provoditi.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari