Aida Ćorović sa ravnogorcima i Ljajićem

Povod za nakazni tekst Ćorovićeve jesu tribine studentica Fakulteta za islamske studije i aktivistica Muslimanskog omladinskog kluba na kojima je dvadeset jedna pripadnica ljepšeg pola odlučila prihvatiti islamski način življenja. Ćorovićeva, u svojoj težnji da pod svaku cijenu „odradi“ budžetski novac, jednu opšte humanu akciju pretvara u ozloglašen čin, slobodnu volju i lični akt pojedinaca karakterizira kao organizirano djelovanje, a sve to niskim udarcima pokušava staviti na dušu Islamskoj zajednici i njezinim velikodostojnicima, neosnovano ih optužujući za politikanstvo, autokratizam i diktaturu. Da li iko može samosvjesnu i punoljetnu ličnost natjerati na bilo kakav stav koji je u suprotnosti sa njenim osjećanjima i shvatanjima? Ovaj apsurd je utoliko veći što islamsko odijevanje podrazumijeva odluku za cijeli život, a na takvo što se mogu odlučiti samo ličnosti dovoljno jake da izdrže razna iskušenja i toliko svjesne da shvate da im je mahrama zaštita a ne teret, sigurnost a ne frustracija, obligatna vjerska obaveza a ne samo pravo i put ka vječnom užitku u dženetskim (rajskim) ljepotama a ne samo strogo formativni način odijevanja.

Ponižavanje i vrijeđanje čednih muslimanki i njihova usporedba s trgovačkom robom, narkomanijom i socijalno devijantnim osobama najilustrativniji su primjer vodnjikave tendencioznosti koja jako zaudara na ne osušeno mastilo tek štampanog novca iz državnih trezora kojima se Ćorovićeva i ina lica debelo plaćaju da ljagaju narod kojem pripadaju, ili su bar proklamativno doskora pripadali. Kada god neko lice bez biografije, bez fakultetskog obrazovanja, bez kučeta i mačeta, isfrustrirano ličnim životnim neuspjehom, u samom vrhuncu klimaksa, želi skrenuti pažnju na sebe, uhljebi se u kakvu nevladinu organizaciju, prikopča na neki fond specijalno napravljen za obesmišljavanje i degradiranje zdravih, humanih ideja i tradicionalnih vrijednosti i ospe paljbu pljuvačine po samom sebi, odnosno narodu kojem pripada, narod kojem je pripadao, narodu kojem su njegovi preci pripadali. Taj oprobani mehanizam destrukcije društvenih vrijednosti jednog naroda nije nov, niti nepoznat. Primjera radi, Bošnjaci Sandžaka su trpjeli takve odnose spram svog identiteta još u vremenima Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije, FNRJ, SFRJ, SRJ – pa ne čudi što tu sramnu tradiciju današnji režim, preko svojih plaćenika, koristi u pokušajima razgradnje tradicionalnih i kulturalnih vrijednosti bošnjačkog naroda. Podsjetimo samo kako su nekadašnje vlasti kroz oralno – agitatorske, obrazovne, medijske i druge raspoložive mehanizme, bošnjačko plemstvo, ulemu i intelektualnu elitu prikazivale nazadnom, nakaradnom i fanatičnom kako bi promijenile sistem društvenih vrijednosti. Kulminacija takvih odnosa vlasti spram Bošnjaka ogleda se u masovnim strijeljanjima „nepodobnih“ građana muslimanske vjere na Hadžetu u Novom Pazaru i drugim stratištima četrdesetih godina dvadesetog vijeka, odnosno nacional – fašističkim divljanjima ostrvljenih zvijeri koje su proizvele genocid u Srebrenici i mnoga druga zlodjela. Sve je to učinjeno nakon mašinerijskog instaliranja neistina o bošnjačkom narodu koje je počinjalo upravo ovako kako danas čini spomenuta gospođica Ćorović, u Pazaru poznatija kao Šica, preko plaćenika koji zarad sitnijeg ili krupnijeg zadovoljenja materijalnih ili nekih drugih ambicija pljuju po vlastitom narodu, ne birajući ni vrijeme ni sredstva da, ljagajući svoj narod, obijede i sopstvenu porodicu.

Aida Šica Ćorovićjeste jedna od najilustrativnijih primjera kako sistem od nikogovića proizvodi lažnu veličinu sa zadaćom da, umjesto drugih, nasrće na vrijednosti svog naroda kako bi dala izgovor određenim režimskim subjektima da odrađuju kriminalne i svake druge radnje čiji je cilj krajnja degradacija određene nacionalne skupine koja se, vremenom, treba asimilirati u većinski narod ili u potpunosti biti etnički očišćena s vjekovnih prostora. Kako drukčije razumjeti to što osoba sa srednjoškolskom spremom, dakle čak i bez fakultetske diplome, bez ikakvih relevantnijih referenci u biografiji, samo sa pečatom lokalne nevladine organizacije, pa čak i naglašeno isfrustrirana neuspjehom u ličnom „gender“ životu (u jeku klimaksnih nadražaja), može biti toliko značajan faktor da joj se posvećuje takav medijski prostor i povjeravaju milioni iz državnog budžeta? Po čemu je dotična osoba zaslužila ovakav tretman? Odakle se crpi njen uticaj na srbijansko i sandžačko društvo? Začuđujuće je i to što joj jedna od ozbiljnijih dnevnih novina posvećuje toliku pažnju? Kako to razumjeti drukčije nego kao direktan politički uticaj Šicinih mentora i na srbijanske medije.

Na skoro objelodanjenom spisku nevladinih organizacija koje milionskim ciframa finansira Ministarstvo rada i socijalne politike Rasima Ljajića, pored ravnogorskog i drugih četničkih pokreta, nalazi se i NVO „Urban-in“ čija je direktorica Aida Ćorović. Dakle, eto otkuda ovoliko mržnje iskazane kroz neistine i proizvoljne zaključke, bez ijednog argumentiranog navoda, u tekstu Aide Šice Ćorović. Prije milionskih donacija, ista je pljuvačinama zasipala i SDP(S) i njegovog lidera. O tome svjedoči i skoro objavljeni snimak, na kom gospođica Ćorovićdelegaciji stranih diplomata objašnjava da nema razlike između Ljajića i Ugljanina, da su i jedan i drugi neprijatelji vlastitog naroda, i da ih interesiraju samo lične pozicije i materijalna korist. Od trenutka kada je sklopila pakt s Ljajićevim fondovima, u potpunosti je okrenula priču, gudi kako joj budžetske pare zašuškaju, a ministar će zbog tog i drugih cviljenja krivično odgovarati pred nadležnim sudskim organima prema optužnicama državnog revizora. Ostaje jedino nejasno zašto DANAS ulazi u takve talove? Zašto uopšte bilo koji srbijanski medij osigurava prostor psihički neuravnoteženim i nimalo relevantnim osobama da raspravljaju o stvarima koje ni površno ne poznaju, a kamoli da imaju intelektualnu i naučnu težinu iste kritizirati. Kome je cilj da srbijansko društvo dobija površne, iskonstruirane i neistinite informacije koje vode produbljivanju jaza nesporazuma, jačanju postojećih i stvaranju novih stereotipa o muslimanima i Bošnjacima u Srbiji, kako bi se javno mnenje pripremilo za neki novi genocid pod plaštom borbe protiv muslimanskog fundamentalizma i ekstremnog fanatizma.

Upozoravamo sve medije da davanjem prostora ovakvim mediokritetima čine protuuslugu većinskom i svim ostalim narodima u Srbiji, što u konačnici može imati nesagledive posljedice po vjekovnu harmoniju suživota svih građana zajedničke nam domovine.