ISTORIJA: Srpska napredna stranka se juče upisala u istoriju nekolikim povodima: prvi put posle mnogo godina u Srbiji je na čelu vlade ona stranka kojoj su birači dali najviše glasova, ne pamti se kada je najjača stranka imala tako veliku biračku podršku, ne pamti se da je ekspoze mandatara bio toliko dug, samo mu je Fidel Kastro mogao izaći na crtu, i ne pamti se da su obećanja, ako se tako mogu nazvati i najave oštrih rezova, bila vremenski kategorično oročena.

Tužno je što je ovom velikom (demokratskom ) preokretu u Srbiju u stvari kumovala takozvana međunarodna zajednica ona ista čijom voljom je dosad u Srbiji bilo upravo suprotno. Dakle, sve što sam dosad navela kao karakteristike nove vlade Srbije – pozitivno je i u korist efikasnosti koja se u svetu kome težimo ceni iznad svega. Uslovno je, međutim, pozitivno. Naime, pozitivno je pod uslovom da najjača stranka budući na vlasti ne zloupotrebi svoju preveliku moć i Srbiju ne pretvori u zemlju Velikog brata. A da joj se tako nešto može omaći svedoče dve stvari koje su se dogodile juče: većina u Narodnoj skupštini juče je kategorično odbila predlog da se opoziciji udvostruči vreme za raspravu o zaista dugom ekspozeu u kome su izneta veoma konkretna rešenja i drugo, upravo dok se mandatar zaklinjao da će mediji biti slobodni , njegova je stranka izdala saopštenje kojim se lamentira nad neodgovarajućim tretmanom njenog šefa na javnom servisu. Populističke izlete mandatara – spavanje u skupštini, fond za bolesnu decu – da ne spominjemo.

BLER: Citiran je bivši britanski premijer Toni Bler. Ko poznaje njegovu teoriju „trećeg puta“, razume šta to znači, naročito za svet rada. Zakonom o radu redefinisaće se, rekao je Aleksandar Vučić, i načini za određivanje plata. Na tržišan način? Ali socijaldemokratija zapadnih zemalja grči se da se iz političkih posledica tog „trećeg puta“ izvuče. U vladi su na glavnim mestima dva saradnika Svetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda – Kori Udovički i Dušan Vujović. Kao što je poznato ja nisam pristalica nijedne od te dve institucije, a pogotovo njihove lagodne pozicije sa koje ne snose nikakve posledice za svoje greške čak ni kad priznaju da su grešili. O Kori je proteklih nedelja dovoljno napisano i rečeno. Vujovića je naša javnost upoznala kad je bio član grupe eksperata G17, ali, mislim, da se od te grupe udaljio kad je počela da se pretvara u stranku. Ja ga pamtim i po jednom nastupu na Savetovanju ekonomista na Kopaoniku kada je primedbe nekih naših ekonomista na bruto društveni proizvod koji je kreiran uglavnom u sektoru finansijskih usluga odgovorio čuđenjem: tako je svuda uz svetu.

CVETKOVIĆ: Ekspozeom novog premijera Srbije, koji se ne zove Asanž ali nam je predočio javnosti nedostupne zabeleške sa sednica ranijih vlada, amnestiran je bivši premijer Mirko Cvetković. Ako je važno to što se Cvetković na sednicama vlade 2008. godine protivio“kardinalno lošim odlukama o neosnovanom povećanju penzija i plata u javnom sektoru“, koje su kreirale sadašnji dug Srbije, onda je pošteno pomenuti i tadašnju ministarku finansija Dianu Dragutinović. Da podsetim, nezavisno od koalicionih obaveza prema PUPS-u, između Dragutinovićeve i Mlađana Dinkića tada je trajao teoretski spor oko toga da li je za suočavanje sa krizom bolje štedeti ili trošiti. Gospođa Dragutinović je izgubila. Slična teorijska rasprava još nije ugašena ni među ekonomistima u svetu, koje nemački ministar finansija Volfgang Šojble više ne može da sluša. Ali da po stoti put podsetim: kad se u toj raspravi kaže potrošnja misli se pre svega na investicionu potrošnju (države). Novi premijer Aleksandar Vučić ima i računicu da se 70 odsto plata u javnom sektoru troši na uvoznu robu, dakle povećanje potrošnje zaposlenih u javnom sektoru ne koristi domaćoj proizvodnju, drago mi je ako ta računica postoji pošto potvrđuje moju staru opravdanu sumnju. Ja ne bih nikoga da amnestiram, ali Srbija od 2008. godine do danas nije doživela velike ni socijalne lomove ni padove BDP-a.

REBALANS: Mandatar nije izričito rekao, ali bi se iz konteksta moglo zaključiti da će budžet Republike Srbije biti smanjen rebalansom do kraja juna. A da penzije neće biti smanjene, kako su zahtevali Kori Udovički, Lazar Krstić i MMF, bar do oktobra. A onda ćemo videti. Takođe bi se iz konteksta moglo zaključiti da država više neće ubacivati u Železaru Smederevo po 8,5 miliona evra za pokriće gubitaka, odnosno da će je ugasiti ako joj se ne nadje partner? Među najvažnijim vestima je da će država nastaviti da prodaje državna preduzeća. Nekom će naći strateškog, nekom koncesionog nekom manjinskog partnera. Ceo će najkasnije do kraja sledeće godine otići samo Telekom Srbija. To je ona firma koja sipa milione evra na sport, na kulturu, na političke stranke, na sve redom, ali nema dovoljno za svoj razvoj u skladu sa zahtevima modernog telekomunikacionog vremena. Nije mi što će Telekom još jednom prodati, nego ko će onda finansirati sve ONO.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari