Balkanski đavo

Beogradske karte za julski koncert Rolling Stonesa skoro su rasprodane, ali one za budvanski nastup britanskih legendi idu lošije. No, bez obzira koliko se rasproda, kažu organizatori, koncerta će biti. Imidžu Crne Gore nikako ne bi išlo u prilog da propadne prvi spektakl ovakve vrste.
Nekako uporedo stigla je i vijest da italijanske vlasti namjeravaju optužiti međunarodnu kriminalnu grupu kojoj je jedan od vođa bio nekadašnji crnogorski predsjednik Milo Đukanović. Smatra se, tvrde italijanski izvori, da je grupa zajedno sa „drugom stranom iz italijanske provincije Puglia“ stekla nezakonitu dobit od nekoliko desetina miliona eura.
Tako bi se zatvorilo još jedno poglavlje balkanske povijesti. Istina, niko ne zna šta je nastalo prije: ideje o novim državama ili interesne grupe (ili čitave mafije) koje su te države preuzele kako bi legalizirale svoje (ne)zakonite poslove.
Ovih dana je nemoguće ne primjetiti i kosovski slučaj: tamo se odvija neka vrsta pijačnog otkupa samostalnosti. Nekolicina biznismena iz Zapadne Evrope vratila se u Prištinu da budu prvi na izvoru iz kojega će poteći voda biznisa. Kako god bude, valja zauzeti mjesto, i tu se sredstva neće birati. Na kraju će „međunarodna zajednica“ (ma šta to značilo) zatvoriti dva ili tri najsurovija i najeklatantnija zlotvorska primjerka, i eto demokracije.
Postoji, dakle, mogućnost da Stonesi budu plaćani i novcem koji stiže u Crnu Goru, novcem kojim strani državljani – uglavnom bogati Rusi, ne pitajući za cijenu kupuju komad po komad „balkanskog Monte Carla.“ Duhoviti Crnogorci već su smislili i slogan kojim će dočekati legende s Otoka:
Sa Lovćena vila kliče, dobro doš‘a Džeger Miče!
I eto nas opet negdje na početku priče o hljebu i igrama, o narodima koji su se vratili tamo gdje su oduvijek i bili, jer, zapravo, nigdje nisu ni odlazili. U jednoj od najboljih pjesama Stonesa i najboljih rock and roll pjesama uopće „Simpathy for the devil“ (Simpatija za đavola) postoji stih koji skoro savršeno objašnjava situaciju u kojoj smo se svi ponovo našli. On glasi:
Gledao sam pun ushićenja kako su se vaši kraljevi i kraljice tukli stotinu godina.
Moguće je da će upravo u trenutku kad se na budvanskoj plaži Jaz u jedan od najosebujnijih osmijeha na planeti iskeze zubi Micka Jaggera biti napisana optužnica protiv Mila Đukanovića, jednog od balkanskih kraljeva za kojeg smo mislili da može sve. Započeti rat, izvući se iz njega, potpuno promijeniti stranu, dobiti najveću nagradu za to – državu, i mirno se povući. Ali, to može samo Đavo.
Ići, ćemo, dakle slušati Stonese, na plaži koju je možda već kupio neki ruski tajkun, radovaćemo se susretima sa starim prijateljima, pjevaćemo njihove pjesme, a Milo Đukanović, jedan od najzaslužnijih što se to uopće desilo će, u hladu ispod svoje palme ili u VIP mjestima koja koštaju 441 euro (đe nađoše onaj jedan, rekli bi u Crnoj Gori) zepsti za svoju slobodu.
I još jedan detalj koji naizgled nema veze s ovom pričom. Kad su organizatoru saopštili spisak želja izvođača za koncert, ljudi su se nemalo iznenadili kad je Keith Richards zatražio da na svakom stolu iza bine gdje on eventualno bude sjedio bude po pet kutija cigareta.
„Šta će mu to, pa zar nije prije par mjeseci objavio da je prestao pušiti“, prokomentirali su fanovi koji prate svaki korak velikog gitariste. Nije sigurno šta će mu cigarete, ali Đavo nepogrešivo zna da ih tamo imaju koliko hoće.