Crna Gora moguća samo kao građanska država

Ovaj sistem upravljanja nije uspješan samo u organizovanju zajednice, države i čovječanstva uopšte, nego i u biznisu, nauci, kulturi, sportu i u svim ostalim društvenim aktivnostima.

Primjeri za tako nešto su mnogobrojni. Najbolji primjer za mene je Švajcarska. Ista je organizovana kao građanska i multinacionalna država Federalnom poveljom iz 1291, dakle krajem trinaestog vijeka, kada je čitava srednjovjekovna Evropa potonula u iracionalnost, opskurantizam i varvarstvo.

Današnja Švajcarska je primjer prosperitetne države gdje žive zajedno ljudi četiri nacija i dvije vjere. Da ne zaboravimo da se u istoj poslije Drugog svjetskog rata i ekonomskog buma, uselilo i dosta ekonomskih emigranata, a koji su danas blago te zemlje.

Mogao bih dodati i primjer građanske države Belgije, SAD, Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Luksemburga i dr, u kojima postoje i uspješno funkcionišu dosta manjinskih naroda.

Postaviću jedno pitanje: Da li jedno takvo uređenje nailazi na prepreke, te koje su te prepreke?

Po meni postoje tri glavne prepreke, i to u obliku podjela.

Iste se uočavaju povodom nacionalističkog, vjerskog i ideološkog pristupa tehnologiji izgradnje države i njenih institucija. Ovaj način skoro isključuje razmatranje, ekonomiju, prosperitet i sreću građana te zemlje.

Kada se okrenemo sebi kao stanovnici Crne Gore vidimo da je samo građanska, antifašistička i sekularna država najbolja formula za miran i bogat život svih nas.

Za jedno takvo društvo su neprihvatljivi bez izuzetaka svih vidovi šovinizma, etnofiletizma i netolerancije.

Koaliciona vlast Crne Gore predvođena Demokratskom partijom socijalista je decenijama dizajnirala, pripremala i postepeno izgradila jedno crnogorsko društvo po modelu država Zapadne Evrope, čije je vrijednosti prihvatila i usvojila.

Jednini nacionalizam koji je potreban danas u novo doba Crne Gore je Ustavni patriotizam

Rezultati su bili vidljivi. Crna Gora je veoma brzo postala uzor na Zapadnom Balkanu. U kakvom stanju zatičemo danas Crnu Goru godinu i po nakon dolaska na vlast ove nespojive koalicije? Ostajemo bez teksta. Podjele na sve strane, klerikalizacija vlasti, partije i pojedine lidere koji služe tuđim interesima, razorene institucije, uništena ekonomija.

Jedino čime se može „pohvaliti“ ova postojeća vlast su povećanje nezaposlenosti, povećanje svih cijena i ubrzavanje osiromašenja običnih građana.

Takođe ima prostor za „pohvale“ za povećanje broja zaposlenih preko partijskih linija, crkvenih potvrda litijašenja i neprevaziđenog nepotizma.

Dakle, situacija je dovedena u takvo stanje da ne smijemo više dozvoliti da sve te dvodecenijski stvorene rezultate i usvajanje evropskih vrijednosti bacimo pod noge, samo da bismo se udvarali određenim centrima moći i instaliranim grupama kojima nije stalo ni do građanske sređene države ni do Crne Gore.

Svjedoci smo da ova postojeća vlast u tehničkom mandatu na sve načine nastavlja da nas vrati u ’90.te godine koje smo mislili da su iza nas i da su samo ružna prošlost.

Za primjer su i njihovi stavovi i ponašanje prema zvjerskoj agresiji Rusije na suvjerenu državu Ukrajine i herojstvu ukrajinskog naroda za odbranu iste.

Neki od njih su podržavaoci ove sramne i ničim izazvane invazije Ukrajine od strane Putinove vojske i njegovih sljedbenika kao što su Lukašenko i Kadirov, a ostali izbjegavaju da se izjašnjavaju o ovom pitanju ili daju nejasne izjave.

Svijet, osim par država, je oštro osudio ovaj gnusni čin s teškim posljedicama za građane Ukrajine. Ja ih pozivam da njihove stavove i djelovanje prilagode stavovima i postupcima EU i NATO zemalja.

Mi nažalost imamo situaciju da osnovni politički postulati pojedinih političkih subjekta, koji su činili okosnicu prethodne vlasti, su Temeljni ugovor sa nekom stranom Crkvom

Izborna kampanja 2020. godine i izbori 30. avgusta su rezultat osokoljenja populizma, šovinizma i vjerskog fanatizma.

Te pojave u prošlosti su svaku zemlju vodile u propast i sada ta pošast je zahvatila i našu zajedničku domovinu.

Jednini nacionalizam koji je potreban danas u novo doba Crne Gore je Ustavni patriotizam. Samo na takav način napreduju sve zemlje Zapada.

Po etnicitetu mi možemo biti Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Muslimani, Hrvati, Romi itd, ali po ustavnoj nacionalnosti, kao državljani Crne Gore, Crna Gora mora biti iznad svega.

Evo, šta čini građane gore pomenutih država Amerikancima, Njemcima, Britancima ili Francuzima, kada dobro znamo da su isti različitih rasa, nacionalnosti, vjeroispovijesti i kultura? Odgovor je jasan.

Poštovanje Ustava, poštovanje državnih obilježja gdje se uključuju i državni praznici i poštovanje zakona i pravne države.

A mi nažalost imamo situaciju da osnovni politički postulati pojedinih političkih subjekta koji su činili okosnicu prethodne vlasti su Temeljni ugovor sa nekom stranom Crkvom i popis stanovništva, koji priželjkuju da bude sproveden i pod kontrolom ekstremnih srpskih nacionalista, radi namještanja brojki o nacionalnoj pripadnosti i vjerskom izjašnjenju.

Dakle, takvim političarima popis je bitan samo da bi vještački i sa falsifikatima povećali brojke jedne nacionalne zajednice, kao korak ka uništenju Crne Gore. Nema države u Evropi i u svijetu, mislim samo kod nas na Balkanu, da su navedeni segmenti primarni za takve političare, a ekonomski prosperitet građana sekundaran.

Autor je član Komisije  za afirmaciju državnog identiteta Glavnog odbora DPS CG i bivši poslanik u Skupštini Crne Gore i u Skupštini Državne zajednice SCG