„Ako sloboda uopšte išta znači, ona znači pravo da kažeš ljudima ono što ne žele da čuju.“ (G. Orwell)
U kakvom svijetu živi i u kakav svijet ulazi homo sapiens na samom početku ovog milenijuma ostaje još uvijek otvorenim delikatnim pitanjem za čijim odgovorom čovjek još uvijek traga.
U doba osakaćene istine, iskrivljenog mišljenja, izgubljenog morala, iskvarenog jezika, zloupotrebe moći, izgubljenog nadanja i otvorene mržnje i masovnog planskog ubijanja nemoćnih, svijet na samom početku 21. stoljeća ulazi u apokaliptični matriks najvećih strahova i zabluda homo sapiensa otkako se je otisnuo na svoj evolucijski put dug više od 200.000 godina.
Na tom putu homo sapiensa redovito su pratile velike prirodne katastrofe, glad, nemiri i grubosti divlje prirode, klimatske promjene, nuklearne prijetnje, velike pandemije.
Danas njegovo preživljavanje odvija se u globalnoj međuzavisnosti svih tih prijetnji povezanih u jedinstvenoj nestabilnoj kompleksnosti svijeta u kojoj i najmanji poremećaj može pokrenuti opći kolaps čovječanstva.
Iz te nestabilne kompleksnosti svijeta izrasta objektivna nužnost globalne opće suradnje homo sapiensa, bez obzira na njegovu rasu, vjeru, kulturu, političko ubijedjenje. Ili civilizaciju kojoj pripada.
Nedostatak te objektivne nužnosti čini danas najtežom dionicom preživljavanja čovječanstva.
Na samom početku 21. stoljeća kada se činilo da je homo sapiens napokon uspio spojiti u jedinstven matriks umjetnu inteligenciju, kompjuterske algoritme i kvantno računarstvo sa oplemenjenim manirima i humanošću čovjeka, i sve to spojiti u jedinstven mozaik u kojem će definitivno moći staviti pod kontrolu sve zamke surove prirode, novih tehnologija i sopstvene prirodne nesavršenosti, civilizacija homo sapiensa se nenadno našla pod velikom prijetnjom samog čovjeka i na ivici velikog sloma.
Od toga koliko će se homo sapiens uspjeti izboriti za svoju sopstvenu slobodu i slobodu svoga mišljenja zavisit će i njegova sposobnost da kreativno rješava opasnosti, izazove i prijetnje koje vrebaju čovječanstvo na ulazu u ovaj milenij, što je određujuće za preživljavanje ljudske civilizacije.
Danas najveću prijetnju slobodi mišljenja homo sapiensa predstavlja autoritarna populistička demagogija koja se koristi svim tehnološkim, znanstvenim i materijalnim dostignućima ljudske civilizacije da bi slobodu ljudske misli stavila u funkciju razaranja i demonizacije globalnog društva, kako bi učinila nemoćnim homo sapiensa da djeluje jedinstveno i odgovorno.
Preživljavao je homo sapiens brojne velike izazove i često se nalazio na ruba velikih katastrofa ali je uvijek imao dovoljno duhovne moći, snage i razuma da se odmakne od ivice ponora.
Da li će mu to poći za rukom i ovog puta kad opstanak civilizacije zavisi isključivo od toga koliko će imati snage i moći da se pobuni protiv samog sebe i da izbori slobodu sopstvenog mišljenja?
Pobuna protiv samog sebe najveći je izazov pred kojim se danas nalazi homo sapiensa u njegovoj dugoj historiji preživljavanja.
„Ako ljudi nastave da vjeruju u činjenice koje se mogu provjeriti i poštuju duh istine u traženju većeg znanja, nikad neće moći da budu u potpunosti porobljeni.“ (G. Orwell)
Autor je profesor na Pravnom fakultetu u Bihaću
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.