Da li je Ivo Andrić, jedini jugoslovenski nobelovac, zaista bio aktivan član Mlade Bosne: Lični stav Radoša Ljušića

Ostavite komentar Odustani od odgovora

1. Pre svega , kakva bre Mlada Bosna?! To je bila teroristicka organizacija Crna ruka, na celu sa zloglasnim Apisom. Sa ciljem aneksije Bosne Srbiji. Andrić je bio kameleon i izdajnik Bosne, kojih i danas puna Srbija. Schluss.

2. Ivo Andrić nije jedini nobelovac, šta je sa Vladimirom Prelogom (kemičarom) i sa Lavoslavom Ružičkom (kemičar), za njih dvojicu izgleda niste čuli.

3. Andrić je biser bosansko – hercegovačke književnosti ali i vrsni političar, koji je bio spreman i da promijeni naciju zarad svog konformiteta.

4. @Davor
   I Prelog i Ružička su švajcarski nobelovci…

5. „Bio je i ostao nedokučiv i neuhvativ za mnoge autore koji su se njime bavili.“
   Kao što je takav i za gospodina Ljušića.

6. Kao čovjek Ivo Andrić je bio veoma pragmatičan. Izjašnjavao se kao Srbin iz ličnih interesa, pa je tako, koristeći se retorikom svoje nacionalne pripadnosti srpskom narodu, dogurao da bude i ambasador kraljevine Jugoslavije u Berlinu 1939 godine, gdje se čak i pohvalno izražavao o liku i djelu Adolfa Hitlera, kome je i predao vjerodajnice. Nije on bio ni toliko hrabar, a ni spreman da se pridruži revolucionarnom i prije svega velikosrpskom pokretu nazvanom Mlada Bosna. Niti se sam povezivao sa tom organizacijom, niti su ga članovi te terorističke organizacije u bilo kom kontekstu pominjali. Od kuda to da se on povezuje sa tim pokretom, treba istražiti. Vjerovatno u kontekstu svojatanja Ive Andrića kao srpskog pisca, neko iz tih nacionalističkih krugova je upotrijebio (zloupotrijebio) i njegovo ime. Po principu kako je to urađeno i sa Mehmedaliom Mešom Selimovićem. Ivo Andrić je bio najveći južnoslovenski književnik. To je neosporna činjenica. Njegov ljudski lik, lik čovjeka, čiji je i identitet dosta neodređen, jer neki tvrde da je bio i vanbračno djete jednog fratra i njegove služavke, je moguće, utjecalo na razvoj mladog Andrića i izgradnju njegovog karaktera, kao ličnosti, pogotovo u mlađim danima. Da je Andrić bio simpatizer izrazito (veliko) srpskog pokreta zvanog Mlada Bosna i da je pripadao grupi Principa, Čubrilovića, Grabeža, to je velika laž. Ako je u tim burnim vremenima on negdje i pripadao, i ako se osim Hrvatom, moguće u nekom mladenačkom zanosu se zanosio nekom zajedničkom jugoslovenskom idejom , gdje će svi njeni narodi biti ravnopravni. Sa ujedinjenjem u jednu državu su i njegovi ciljevi su ostvareni i samim tim je pokušao i dobio sve benefite koje mu je država kraljevina SHS i omogućila. Njegov lični kukavičluk se najbolje pokazao tokom drugog svjetskog rata, gdje se svojim ćutanjem ogradio od bilo koje politike i bilo kakvog patriotskog izjašnjavanja. Kao takvog ga ni okupator, prije svih Nijemci, nisu uznemiravali, za šta smo im danas zahvalni. Naime u tom periodu su i nastala najveća njegova književna ostvarenja, Travnička Hronika i Na Drini ćuprija.

7. Gosp. Istoričar,
   Program Ive Andrićića za nasilno raseljavanje Albanaca objavljeno je 1939. godine. Ivo Andrići ovaj program sprovodio ga je kao deo Srpske svete doktrine, niste spomenuli. Prikrivanje čnjenica je žalosna stvar…