Dobra vremena stvaraju jače ljude

U fundamentu je čovjek ostao isti još od Adama i Eve, a Homer i Šekspir su detaljno opisali sva svojstva ljudske duše i dali ih čovječanstvu na uvid predskazujući fenomene ličnosti koje donose nova vremena i na koje utječu mnogi faktori različitih motiva, vjerovanja, ubjeđenja i koncepata na kojima egzistiraju kolektivna i personalna svijest.

Dakle, u jednu ruku, svi smo isti i sa istim potrebama, vrlinama ili bolestima, ali ovisno od toga na kakvu se kolektivnu tradiciju oslanjamo, kakvom nasleđu pripadamo, mi smo i te kako različiti, a parametri percepcije svijeta, najviše u odnosu na slabe i jake među nama, otkrivaju da je svaki čovjek jedan mali univerzum.

Jedan viralni citat nepoznatog autora neko vrijeme kružio je internetom, i on glasi: „Teška vremena stvaraju jake ljude. Jaki ljudi stvaraju dobra vremena. Dobra vremena stvaraju slabe ljude. Slabi ljudi stvaraju teška vremena.“ Ova rečenica se pripisivala arapskim vladarima novijeg doba, koji predviđaju sopstvenu apokalipsu, ali otkriveno je da niko od njih to nikada nije rekao. Mogla bi se pripisati i nekim zapadnim biznismenima, ideolozima ili čak političarima, ili pak bilo kome i ma gdje, ali svejedno je.

S oduševljenjem je ovaj citat kružio masama, jer je tobože otkrivena jedna „velika slatka istina“, i ona možda jeste istina, ali nije svuda i ne važi za sve. Iako u svojoj disproporciji između svog mikro učešća da mijenjamo svijet i vrlo mogućeg svjedočenja da živimo u posljednjem vijeku ljudske civilizacije, vjerujemo da postoji i da važi ovakav čarobni krug propadanja i da ćemo mu svjedočiti. Međutim, ne odbacujemo teoriju kao potpuno netačnu, niti je spuštamo na nivo pretpostavke, jer krnimo njenu retoričnost, ali je samo ne uzimamo kao univerzalnu.

Uzmite primjer čovjeka koji je ni iz čega stvorio nešto: teško se obrazovao, mukotrpno radio, zaradio i postao bogat. Svom sinu je pružio razne mogućnosti i životni početak iz snova, ali je ipak odlučio da mu sve pruži i da ga poštedi, da od njega napravi snoba i idiota nesposobnog da zaradi išta a kamoli da nastavi. U tom slučaju tzv. dobra vremena prave slabe muškarce koji prave teška vremena. To dovodi do sljedeće generacije koja dolazi na restart.

Ako neko ovdje prepozna neku porodicu sa istoka ili sa zapada, neka navede primjer, ali neka ne uzima šablon konačnog uvjerenja da će svaka bogataška porodica ili svako ekonomski razvijeno društvo propasti, jer neće.

Drugi primjer je čovjek koji je isto tako ni iz čega stvorio nešto, postao bogat i stvorio dobro vrijeme za svog sina. Novac je njegovom sinu poslužio da ulaže u obrazovanje, studira na najboljim univerzitetima, možda i privatno angažira najbolje personalne biznis trenere, life couch trenere, da putuje po svijetu i kupuje znanje, da otkriva nove ideje, ili da prosto koristi sve ono što je dostupno svakom čovjeku na svima dostupnom internetu jer je vaspitan da ne gubi vrijeme na gluposti kojima se zaglupljuju mase, da troši očev novac, već da uči, nauči i primjeni nešto u svom vrlo ambicioznom životu.

Za njega će „dobro vrijeme“ značiti da će svojom mudrošću i očevim novcem napraviti deset ili sto puta više, a njegov sin deset ili sto puta više od njega i tako vjerovatno do kraja ovog, možda i posljednjeg vijeka ljudske civilizacije.

Dakle, da li će sinovi arapskih vladara biti gladni i jahati kamile, ostaje da vidimo, kao što ostaje da vidimo da li će djeca svjetskih lidera biznisa, inovacija, tehnologija ili proizvođača svega čime smo okruženi, biti na nekim svojim jahalicama. A to ćemo najbolje vidjeti na primjerima koliko koji narodi i pojedinci ulažu u svoje nasljednike, kako ih tretiraju i koliko ko boluje od bolesti nastranog hedonizma, neobrazovanosti, nerada i bizarnosti rasipništva – kome je više bitno da li će mokriti u zlatnoj ili standardnoj wc-šolji.

Niti se sve udesetostručava ili ustostručava samo od sebe, niti sve čemu se ne nazire kraj propada. Dakle, teorija o kojoj je ovdje riječ, važi samo za one koji ju prigrle i svjesno hrle u propast. Za neke druge, ona nije čak ne odgovara čak ni svrsi učenja na tuđim greškama.

Dr Dženis Šaćirović, publicist i univerzitetski poslenik iz Beograda

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.