a i odbio povezivanje glavne desne stranke u Hrvatskoj s obitelji pokojnog predsjednika, kao i s krajnjom desnicom koja, u nedostatku drugih favorita, u svojedobnom socijaldemokratu Miri Tuđmanu gleda jednog od rijetkih preostalih proroka.
Dobro je i korisno što je Sanader odbio Ivana Aralicu i Tuđmana i zato što njihove političke koncepcije ne spadaju u središnji politički prostor ni jedne moderne države; da je ostavio i najmanju mogućnost da HDZ podrži kandidaturu, anakrona politika kakvu Tuđman, Aralica i sumišljenici zastupaju odmah bi postala dio mainstreama, što bi bilo neugodno i nekorisno.
a i odbio povezivanje glavne desne stranke u Hrvatskoj s obitelji pokojnog predsjednika, kao i s krajnjom desnicom koja, u nedostatku drugih favorita, u svojedobnom socijaldemokratu Miri Tuđmanu gleda jednog od rijetkih preostalih proroka.
Dobro je i korisno što je Sanader odbio Ivana Aralicu i Tuđmana i zato što njihove političke koncepcije ne spadaju u središnji politički prostor ni jedne moderne države; da je ostavio i najmanju mogućnost da HDZ podrži kandidaturu, anakrona politika kakvu Tuđman, Aralica i sumišljenici zastupaju odmah bi postala dio mainstreama, što bi bilo neugodno i nekorisno.
Iako je, dakle, dobro što se Sanader a priori odrekao Mire Tuđmana, razlozi koje je iznio loši su i nedostatni. Sanader je odbacio Tuđmanovu kandidaturu za predsjednika Republike zato što je Tuđman gubitnik. Činjenica da je on gubitnik ne smije biti suštinski razlog odluke moderne, civilizirane i demokratske stranke da ne podrži njegove ambicije.
HDZ je morala, ako je moderna, civilizirana i demokratska stranka, odbiti kandidaturu s jasnim političkim a ne samo tehničko-biografskim obrazloženjem.
Sanader je trebao reći da se HDZ ne može složiti s politikom krajnje desnice, koja veliča vladavinu Franje Tuđmana, zagovara izolacionističku politiku i tvrdi da Hrvatska nikada nije ratovala u Bosni. Da je Sanader odbio Tuđmana iz političkih i vrijednosnih razloga, mogli bi reći da je to obračun s krajnjom desnicom.
Ovako, više je nego jasno da je riječ o taktičkom potezu.
Sanader ne može dopustiti povratak Araličinih istomišljenika u HDZ, jer bi oni, čim ojačaju, prvo željeli smijeniti njega. Potpora HDZ-a Tuđmanovoj kandidaturi ne samo da bi zajamčila još jedan poraz HDZ-a, nego bi omogućila povratak izoliranih, najdesnijih struja HDZ-a u vrh vladajuće stranke.
Sanader je opet odbio stvarni i javni obračun s krajnjom desnicom. Procijenio je da se HDZ-u najviše isplati držati pod kontrolom veći dio birača krajnje desnice. Učinio je to namjerno jer zna da će mu na lokalnim izborima trebati svaki glas i onih birača koji se načelno slažu s Tuđmanom, Aralicom ili Thompsonom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
