Drugo poluvrijeme

S novom godinom krenulo je drugo poluvrijeme poskupljenja. Električna energija, gas, grijanje, hljeb, voda… Spisak je svakim danom sve duži, a vijesti o podizanju cijena stižu iz svih krajeva Bosne i Hercegovine.
Za analitičare aktuelnih zbivanja ništa neobično, mada za dobar dio poskupljenja i ne može biti ekonomskog opravdanja. Kad je riječ o objektivnim razlozima, onda ih treba tražiti u ljetošnjim sušama i rastu cijena hrane, te nafte i gasa na svjetskom tržištu. Nakon višegodišnjeg pada cijena hrane, 2006. godine je došlo do naglog poskupljenja žita, riže, kukuruza, soje i mliječnih proizvoda. Svijet jednostavno više troši nego što proizvodi, a zalihe su pale na nivo koji nije viđen još od 80-ih godina. Kriza je do sada izbjegavana jer su države trošile hranu iz rezervi, ali se situacija mijenja jer su zalihe gotovo na izmaku. Istovremeno, cijene nafte probile su psihološku granicu od sto dolara i zajedno sa skupljom strujom uzrokovale su povećane troškove proizvodnje u industriji.
Novi udar na potrošače u BIH kao posljedica ovih događanja, iskustvo govori, tek će se osjetiti u februaru ili martu, upravo kada počnu isticati zalihe sirovina, te kada kompanije problem tereta troškova poslovanja počnu rješavati jedino onako kako i mogu – povećanjem cijena. Lančana reakcija izazvana poskupljenjem električne energije, nafte i plina tako će učiniti svoje i, sasvim izvjesno, izazvati novi cjenovni val. Kako i koliko će ovaj novi udar pogoditi potrošače u BIH teško je reći jer još nije jasno što će vlasti uraditi.
Do sada su vlade u našoj zemlji potcjenjivale problem poskupljenja i nestašice hrane, a afera sa uljem i pšenicom iz robnih rezervi najbolja je ilustracija takvog odnosa. Zabavljene sobom, entitetske vlade ni nakon oktobarskog i novembarskog vala rasta cijena nisu stale u odbranu potrošača.
Dok se jedne preko drugih lijepe nove cijene na policama trgovina, vlasti još uvijek pričaju kako će pokrenuti rigorozne kontrole, ponovo se aktueliziraju stare rasprave o povećanju penzija ili inicijative o socijalnim programima. Samo da se ne dogodi, kao i prošli put, da se sve brzo zaboravi nakon što priča o cijenama u javnosti splasne ili je ne potisne u drugi plan neka burna politička tema. A naši političari pokazali se kao pravi majstori u tome.
Drugi dio subjektivnih razloga za poskupljenja, a za koji nema opravdanja, upravo leži u mjerama vlasti koje za sada izostaju. Pitanje je koliko je federalna Vlada sposobna da brzo izađe iz krize sa svojim robnim rezervama i popravi imidž tako što će brzo i efikasno intervenirati na tržištu sa novim količinama, prije svega pšenice, kukuruza, a zašto ne goriva…
Problem poskupljenja s kojim ćemo se očito hrvati i narednih mjeseci, a nije isključeno i godina, ne zahtijeva paušalan već konsekventan odgovor, koji će biti kombinacija više mjera.
Da bi se spriječilo dalje urušavanje standarda stanovništva, uz redovno interveniranje na tržištu i pojačani inspekcijski nadzor, potrebno je više ulagati u poljoprivredu i domaću proizvodnju, donijeti ili izmijeniti zakone koji će popraviti pozicije domaćih proizvođača (zakoni o akcizama i carinskim tarifama), ali i povećati primanja najugroženijih kategorija. To nisu samo penzioneri, nego i druge ugrožene kategorije, među kojima su i zaposleni u niskoakumulativnim privrednim granama u kojima plate nisu veće od 300 ili 400 maraka.