Kako promeniti diskriminatorski Zakon o crkvama i verskim zajednicama? Organizacije civilnog društva sklone su da ponavljaju tezu o klerikalizaciji društva Srbije; to je opredeljenje koje održava tenzije između njih i takozvanih tradicionalnih verskih zajednica. Ovakav stav pridonosi jačanju vlastitog identiteta, ali ne smanjuje versku diskriminaciju. Kako bi se mogao promeniti Zakon ako bi se tome protivile najbrojnije verske zajednice koje imaju veliki ugled i uticaj među građanima?!


Za pojave klerikalizma u javnom životu, tamo gde ih ima, odgovorna je jedino i samo država. Državni organi se zbunjeno kolebaju u pogledu usmerenja svojih akcija. Pomaci postoje i treba ih zabeležiti. Članovi Komisije Vlade Republike Srbije za versku nastavu najavili su da će rezultati istraživanja o vrednovanju verske nastave u Srbiji uskoro biti predstavljeni javnosti. Ukoliko je istraživanje izvedeno na metodski korektan način, ono će doneti objektivne i precizne podatke. Još je bolje što je Komisija razmatrala predlog da se u program obrazovanja veroučitelja unese i upoznavanje sa drugim religijama, kako bi se veronauka u školama oslobodila kritike da neminovno vodi u nepoželjno zatvaranje u usko konfesionalne granice neke veroispovesti. Ovo je prvi korak na dugom putu ka ispunjavanju zahteva OEBS iz Toleda o izvođenju verske nastave.

Kad je u pitanju povećavanje verskih sloboda, može se vršiti pritisak samo na organe vlasti. Tradicionalne verske zajednice mahom podržavaju postojeće stanje, ali i one imaju svoje primedbe. Vidljiva su neslaganja unutar nekih od njih; neke eparhije (dijeceze, muftijstva) prolaze bolje od drugih; kao složene organizacije, verske zajednice imaju svoje unutrašnje podele.

Uspešno zastupanje podrazumeva da se od sadašnjih aktivnih protivnika stvore pasivni oponenti; da se aktuelni pasivni protivnici prevedu u uzdržano neutralne; da oni koji su sada uzdržano neutralni izraze bar prijateljsku neutralnost, ako već ne i makar prećutnu podršku akciji civilnog društva i njenim ciljevima.

Savezništvo sa istomišljenicima ne znači nužno odsustvo kontakta sa neistomišljenicima: kad bi bilo drugačije, do promena bi dolazilo samo dejstvom spontanih procesa, a ne i delovanjem usmerenim ka ostvarivanju određenih vrednosti i ciljeva. Smanjivanje verske diskriminacije znači usredsređivanje akcije prema državnim organima. Odsustvo fokusiranosti produžava diskriminaciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari