Uprkos zahtevima demokratske javnosti da se novi Zakon o medijima povuče iz procedure, voljom prostoproširene vladajuće većine ovaj zloćudan zakon je usvojen. Tako su srpski mediji, umesto zagarantovane slobode, dobili Zakon koji će, voljom vlasti, biti stub za koji su prikovani.

 Koliko je taj stub poguban mediji i javnost iskusiće svaki put kada vlast proceni da je njenom prestižu naneta šteta. Vlast je ozakonila sredstvo obračuna sa svim medijima koji ne dele oduševljenje za ogromne rezultate koje ona postiže i koji, umesto zahvalnosti i divljenja, izlažu neopravdanoj kritici predstavnike najviše vlasti.

Druga veoma važna stvar koja povezuje aktuelnu vlast i medije nije toliko primetna, a vlast bi manje od svega želela da se o njoj javno raspravlja. Reč je o transparentnosti firmi koje posluju u medijskoj sferi. Umesto transparentnosti, vlast po svaku cenu nastoji da prikrije da postoje političari koji obavljaju izuzetno važne državne poslove, a istovremeno poseduju firme koje posluju sa medijima. Lako je zaključiti da su ti pojedinci u položaju da finansijski kontrolišu, a po potrebi i uslovljavaju medije radi ostvarivanja svojih političkih interesa.

Uz jedva čujno pominjanje u javnosti uspostavio se ovaj naopaki mehanizam, a njegova prava slika izgleda ovako. Od kada je Boris Tadić 2004. godine izabran za predsednika Srbije, firme trojice njegovih saradnika Dragana Đilasa, Srđana Šapera i Nebojše Krstića ostvarile su u poslovanju sa medijima prihod od blizu 300 (trista) miliona evra. Ovi podaci mogu se naći na zvaničnom sajtu Agencije za privredne registre (www. apr.gov.sr). Reč je o firmama Multicom Group, Universal Mccann, Mccann Erickson, Nova Communication. Vlasnici ovih firmi koje posluju sa medijima su pomenuta trojica saradnika Borisa Tadića.

Sasvim je moguće da će Đilas, Šaper i Krstić dati odgovarajuće objašnjenje za ovaj nezapamćeni poslovni uspeh. Ali je i vreme da to objašnjenje daju našoj javnosti. Sama činjenica da su firme saradnika Borisa Tadića otkako je on postao predsednik Srbije ostvarile prihod od 300 (trista) miliona evra zahteva javno objašnjenje. Nije manje rečit podatak, koji se može naći na sajtu Agencije za privredne registre, da su firme Đilasa, Šapera i Krstića prijavile 2005. godine prihod od blizu tri miliona evra, a iste ove firme 2008. godine prijavljuju prihod od preko 100 miliona evra. Nije teško uočiti da se kolosalno uvećanje prihoda ovih firmi podudara s vremenom u kojem trojica saradnika Borisa Tadića obavljaju državne funkcije.

Novousvojeni zakon može se promeniti tek sa uspostavljanjem neke nove većine u Skupštini Srbije. Ali i do tada, on se ne sme skidati s dnevnog reda neprestanim ukazivanjem na njegove pogubne posledice. Druga stvar koju smo u ovom tekstu pomenuli još nije došla na dnevni red: krajnje je vreme da javnost sazna na čemu počiva suština odnosa sadašnje vlasti i srpskih medija.

Autor je član Političkog saveta DSS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari