Entuzijazam slobodnog mišljenja i delanja 1foto (BETAPHOTO/MILAN ILIĆ)

Ovi studentski protesti su po značaju uporedivi jedino sa demonstracijama 27. marta 1941. godine, nezavisno od drugih sličnosti i razlika. Ovo tvrdim suprotno tvrdnjama nekih da su 28. jun 1389, 27. mart 1941. i Peti oktobar 2000. „tri najveće tragedije srpskog naroda“.

Ovo je vreme iluminacije i akcije nakon godina inkubacije. Ta iskra se jednom pali a nikada ne gasi (Platon). Seme mudrosti posejano u bezdan duše sporo, najsporije niče, raste, lista i cveta ali najvrednije plodove daje.

Na delu je moć mašte, inteligencije, dobre volje posvećenih i prosvetljenih. Entuzijazam slobodnog mišljenja (DJ.B.) i delanja. Inkvizicija je spalila Đordana Bruna.

A, „Dobri čovek iz Sečuana“ (B. Breht) šta sprema učesnicima studentskih protesta, građanske neposlušnosti, generalnog štrajka?

„Juče“ reče i ostade živ, da li i sada žali što je ukinuta smrtna kazna u Srbiji? Da li i sada ima nameru da predloži zakonodavnoj vlasti da je opet uvedu?

Da li i sada misli da mladi danas postaju zreli, punoletni mnogo ranije, pre 18 godina?

Da li je moguće da neko može biti toliko slep i gluv, neosetljiv, nerazuman (fanatik) i da ništa ne razume?! Neko stekne maksimum pameti iz minimum grešaka, a neko ne stekne ni zrno Sokratove soli ni iz maksimum grešaka.

Vlastodršci prete verbalnim i neverbalnim nasiljem da će kao mraz uništiti proleće Srbije. Konstantu višedecenijske politike vlasti u Srbiji javno je demostrirao/iskazao nekrunisani monarh apsolutne vlasti Republike Srbije:

Srbija je „sigurna kuća“, za koga? Za ratne i mirnodopske zločince, kriminalce, huligane, za mito i korupciju, za lažove, lopove, batinaše i ubice.

Pevaju Bože pravde a sve suprotno čine: i lažu i kradu i biju i ubijaju! Grbom i zastavom skrivaju svoju sramotu.

Nisu krivi zločinci, kriva je Aida Ćorović, krive su Sonja Biserko, Nataša Kandić, Staša Zajović, Zagorka Golubović… krivi su Radomir Konstantinović, Nebojša Popov, Miladin Životić, Vojin Dimitrijević, krivi su svi kritičari „robova divlje strasti vlastoljublja“ (I. Kant), krivi su: Slavko Ćuruvija, Dada Vujasinović, …, krivi su Ivan Stambolić i Zoran Đinđić; krivi su nerežimski novinari, „tajkunski mediji“ N1, Danas… krivi su studenti, nastavnici, profesori, umetnici, advokati, sudije, naučnici, „radnici i seljaci“, svi smo krivi što smo živi samo su oni nevini kao bebe.

Volter veli „ako Boga nema treba ga izmisliti“, ovovremeno-ovdašnji „mudraci“, paranoidne vođe i njihovi paranoidni sledbenici imaju svoje naravoučenije:
ako neprijatelja nema treba ih izmišljati, sticati, „unutrašnji“, „spoljašnji“…

Dijagnoza stanja društva u Srbiji: Eror fundamentalis! Zato su neophodne fundamentalne, da, radikalne promene.

Korov treba čupati iz korena inače raste, buja i guši „sve što raste i treba da raste“!

Studentski protesti Srbije su možda neponovljiva šansa da i revolucija može biti mirna, nenasilna, bez krvi, da, nevina revolucija kao što su nevini studenti!

Ko izgubi vlast ništa nije izgubio, ko izgubi karakter sve je izgubio.

Imam više dana protesta i onih vidova otpora nego kose na glavi.

Kad su pretili ubistvom, otkazom – „sve najgore rekli su o meni“- odgovorih: radije ću biti čovek na ulici nego raščovečen profesor na času.

Moje sadašnje stanje: duhovna vertikala i telesna horizontala.

Ni sa asistentom, štapom, ne mogu da prisustvujem protestnim skupovima, o šetnji mogu samo da sanjam.

Ovo što napisah je jedini način da pozdravim studente i sve učesnike protesta – ako tekst bude objavljen – način da i odsutan budem prisutan, da protestujem, ne samo da podržim studente.

Autor je profesor Filozofskog fakulteta u Nišu u penziji

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari