Četres prva na Filološkom fakultetu: Povodom imenovanja Dragoslava Bokana za člana Saveta ugledne visokoškolske ustanove 1Foto: Filološki fakultet

Kada je na početku okupacije 1941. godine nemačka vlast pokušala da uspostavi kontrolu nad Univerzitetom u Beogradu, kao što je to, uz pomoć izdajničke vlasti, učinila sa prosvetom na nižim nivoima, naišla je na žestok otpor univerzitetskih profesora i studenata. Univerzitet u Beogradu jedina je ustanova koja nije radila za vreme okupacije.

To je podatak za ponos. Ali i za stid današnjim generacijama, pre svega profesorima, koji dopuštaju da im u upravljačkim telima, Savetima, sede opskurni likovi koji iza sebe nemaju nikakvo delo, a imaju teret mržnje, zla i rasizma.

Danas Filološki fakultet – sutra ceo Univerzitet. Podseća li vas ovo na nešto? Da, na nacistički poklič: „Danas je naša Nemačka, a sutra ceo svet“.

Neko mnogo zloban i mnogo ciničan dosetio se da jednu osobu nesumnjivo amoralnu i besprizornu postavi za člana Saveta fakulteta na kome imam čast da predajem (i još veću čast što sam na njemu diplomirao, magistrirao i doktorirao). Ovaj čin u rangu je onog što se pre dvadeset pet godina dešavalo na Beogradskom univerzitetu.

Tada je cela javnost, pa i naučne ustanove van Univerziteta (Institut za književnost i umetnost, recimo, gde sam tada radio) stala u odbranu ne samo autonomije Univerziteta, već ljudskog morala i časti. Ima li danas takve svesti?

Četres prva na Filološkom fakultetu: Povodom imenovanja Dragoslava Bokana za člana Saveta ugledne visokoškolske ustanove 2
Foto: Lična arhiva

Jesmo li zaista zapali u takav amok da nam najopskurniji i najnemoralniji likovi, sa dna kace, sede u upravama beogradskih fakulteta? Je li zaista potrebno da nas naši studenti, na koje sam ponosan, uče šta treba da radimo?

I sad postavljam otvoreno pitanje. Ko je taj profesor moga Filološkog fakulteta koji može da oćuti na ovakav udar na tradiciju? Da li i dalje možete sedeti na sednicama i časovima u Sali heroja, ispod frizova bivših studenata ovog fakulteta i univerziteta koji su dali život za odbranu zemlje? Današnji studenti našeg fakulteta ne daju život.

Ali, i peticijom iskazuju svest o tome da je mesto gde žive i gde se školuju mesto slobode i ponosa, a ne kloaka koju, ovim potezom, želi da stvori današnja vlast.

Ne trebaju ovde velike reči. Potrebni su konkretni potezi. Potrebno je da niko od profesora Filološkog fakulteta koje smo mi, njihove kolege i saradnici, izabrali za članove Saveta, ne pristane na ovo poniženje.

Nije dovoljno ograditi se. Nije dovoljno izmaći se. Nema profesora Filološkog fakulteta u Savetu Filološkog fakulteta dok u njemu sedi ovakva spodoba. Pa neka u njemu obitavaju samo slepi poslušnici vlasti koja im baca mrvice sa već praznog i opustošenog stola.

Reakcija uprave fakulteta, takođe, mora biti jasna i snažna, kao i reakcija uprave Univerziteta, i naravno svih nas.

Postoji, valjda, neka granica. Ako sad bude pređena, niko od nas neće znati gde ćemo se zaustaviti u urušavanju ustanove (ne samo Filološkog fakulteta, već i svih drugih, pa i Univerziteta). A onda neće biti nikog da ugasi svetlo.

Autor je profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari