Generalni štrajk kakav bi još mogao biti 1foto FoNet/AP

Prema članu 61. Ustava, pravo na štrajk imaju samo zaposleni, a ostvaruju ga u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.

Po članu 5. stav 1. Zakona o radu zaposleni je „fizičko lice u radnom odnosu kod poslodavca“, a taj se odnos zasniva ugovorom o radu. Ali, taj zakon sadrži i odredbe o radu van radnog odnosa, po ugovorima o obavljanju privremenih i povremenih poslova, delu, stručnom osposobljavanju i usavršavanju i dopunskom radu, a pošto lica koja ih zaključe nemaju status zaposlenog – nemaju ni pravo na štrajk.

Njihov broj stalno raste, jer nezaposlene nužda tera da ove ugovore prihvataju i kad postoje uslovi za rad u radnom odnosu.

Povrede prava iz radnog odnosa ili po osnovu rada jesu razlog za njihovu zaštitu pred sudskim i drugim nadležnim organima.

Ali, oni mogu biti i uzrok javnih protesta koje u skladu sa Ustavom uređuje Zakon o javnom okupljanju. Proteste podstiču: Deklaracije OUN o pravu i odgovornosti pojedinaca, grupa i društvenih organa da unapređuju i štite univerzalna ljudska prava i osnovne slobode; Konvencija MOR o sindikalnim slobodama; Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda; Evropska socijalna povelja.

Navedeni pravni izvori omogućuju primenu picketing-a, bojkota i lock out-a. – Picketing je okupljanje ispred ulaza u poslovni prostor ili krug poslodavca radi mirnog odvraćanja od rada kod poslodavca. – Bojkot je blokiranje svakog opštenja sa poslodavcima da bi se iznudilo poboljšanje uslova rada. – Lock out je pritisan poslodavaca na radnike da odustanu od svih ili nekih zahteva radnika u vezi sa poboljšanjem uslova rada.

Kod štrajka u radnopravnom smislu učestvuju zaposleni i poslodavci, zastupajući suprotne interese i stavove. Kod studentskog generalnog štrajka, zaposleni i poslodavci imaju identične stavove, a imaju i zajedničku podršku ne samo njihovih asocijacija nego i građana, jer se tiču uslova života a ne samo rada.

Zato, iako je generalni, nema ni blage veze sa generalnim štrajkom po propisima o radu. U studentskom generalnom štrajku uživaju i srednjoškolci, profesori, zanatlije, poljoprivrednici (paori), bajkeri, muzičari, roditelji, dede i babe, komšije, čak i kućni ljubimci.

Generalni štrajk kakav bi još mogao biti 2
foto (BETAPHOTO/MILOŠ MIŠKOV/DS)

Ipak, važno je odgovoriti na pitanje: da li stvarnost koju upravo živimo nekako možemo povezati sa pravnim normama? Ako sa takvom namerom otvorimo Ustav, već u prva dva člana ćemo pročitati: 1) da je Republika Srbija zasnovana na vladavini prava, socijalnoj pravdi, demokratiji, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama, kao i evropskim principima i vrednostima; 2) da su nosioci suvereniteta – građani, koji taj status ostvaruju referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika, kao i da nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može suverenost prisvojiti od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodne volje građana izražene na izborima.

Uprkos ovim odredbama, kao i zabrani da politička stranka vrši vlast ili je potčini sebi predviđeno je članom 5. stav 4. Ustava, Aleksandar Vučić je, kao predsednik Vlade, a potom i Republike, izbornim marifetlucima Srbiju preobrazio u autokratsku državu zamenjujući vladavinu prava – vladavinom ljudi na vlasti, sa njim u vrhu.

Pošto je u takvoj državi život građana postao nepodnošljiv, studenti svojim buntom nastoje da Srbiju vrate njenom ustavnom habitusu. Zahvaljujući osmišljenim zahtevima upućenim nadležnim organima, rečitošću, duhovitim transparentima, zanimljivim performansima i mladalačkim šarmom studentima to sve više i više uspeva, na radost građana koji iz dana u dan sve više i jače podržavaju njihov bunt, koga oni zovu – „Generalni štrajk“.

Taj naziv treba, naravno, prihvatiti, ali u kolokvijalnom (što će reći – uličnom) smislu, jer se i njihovi protesti događaju na ulicama, trgovima i drugim javnim površinama. Time oni zapravo hoće da naziv „štrajk“ (na engleskom – udar) prošire i na njihove proteste. A cilj im je da oteti državni suverenitet vrate građanima kojima po Ustavu i pripada.

Zbog svega rečenog, studentima treba omogućiti da, uz pomoć profesora, kreiraju Nacrt novog zakona o javnom okupljanju sa starim nazivom ali i novom sadržinom, usklađenim sa ustavnim odredbama o pravu na život, pravu na dostojanstvo, slobodi misli i savesti, slobodi mišljenja i izražavanja, slobodi okupljanja, pravu na peticiju, pravu na obrazovanje, autonomiji školskih i naučih ustanova, kao i drugim relevantnim ljudskim i manjinskim pravima.

Kada takav nacrt na studentskom plenumu bude usvojen, najmanje 30.000 građana sa biračkim pravom treba da Narodnoj skupštini Srbije podnese Predlog za donošenje novog zakona o javnom okupljanju, što predviđa član 7. stav 1. Ustava. Njegovim usvajanjem, građanima bi oživelo uskraćeno svojstvo nosilaca državnog suvereniteta predviđeno članom 2. Ustava.

A siguran sam da bi ga studenti u uličnoj komunikaciji zvali – Zakon o generalnom štrajku.

Autor je sudija i profesor u penziji

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari