Hvala ti Avdo Avdiću

Ova moja luda familija svim srcem navija za tebe ne bi li od mene napravio čovjeka tj. četnika, čekaju oni to od 1992. i ti si im poslednja nada.

Takođe i ja sam ti silno zahvalan. Do juče sam bio srpski snajperista, artiljerac i sejač smrti iznad Sarajeva, ali ti si svojom istragom utvrdio da sam bio obični četnički kurir, a svi znamo kako su krvoločni ti četnički kuriri.

Elem, da ne dužimo mnogo.

Ja od septembra 1991. godine pa negdje do jula ili avgusta 1994. godine nisam bio u Kalinoviku, samim tim nisam bio ni u juna 1992., a gdje sam bio to zna onaj tužilac sa kim sam razgovarao.

Jednostavno ne mogu biti na dva mjesta u isto vrijeme.

Ja nikad u ratu nisam bio kurir, već vezista, a to sam već napisao i ranije u tekstu, ali ti ne čitaš pažljivo moje tekstove i to možeš provjeriti sa svojim doušnicima.

Sve sam ti to kazao u telefonskom razgovoru, ali džaba, naslov je naslov.

Svako dobro ti želim i hvala još jednom.

Još uvijek početnik i šaljivdžija

Srđan Puhalo

P.S. Pošto vidim da si se zadeverao oko mene i da imaš pristup svim mogućim dokumentima molim te da provjeriš kod ovih tvojih imaju li podatke o 1601 ubijenom djetetu, jer jebo nas, istina je najvažnija.

P.P.S. Mene više od tebe mrze u Kalinoviku, ko voli srpske izdajnike i autošoviniste i taj krst ja nosim sa sobom. Teško da bi neko meni kazao gdje su zakopani ubijeni kalinovački Bošnjaci.

Tekst je prvobitno objavljen na frontal.ba