Ima li mesta za Bošnjake u Fudbalskom savezu Srbije? 1Foto: STARSPORT

Nakon burnih događaja u fudbalskoj Srbiji, počevši od otvorenog bojkota igrača, zatvaranja stadiona, hapšenja navijača, fudbalska scena u Srbiji ponovno je uzdrmana pitanjem ravnopravnog tretmana Bošnjaka i igrača iz manjinskih zajednica i još jednom je upaljena lampa nad gomilom problema koji grčevito pritiskaju FSS, usmjeravajući ga ka potpunom ambisu i degradaciji najveće fudbalske institucije u državi.

Već odavno je jasno da ovako orijentisana Srbija ne može mnogo čemu da se nada, posebno ne u fudbalskom smislu, ali postavlja se pitanje odgovornosti onih koji svjesno gube najbolje talente i od fudbalske reprezentacije prave monolitnu nacionalističku prćiju.

Još od 29. jula 2008. godine, kada se fudbalska Srbija upoznala sa supertalentom Adema Ljajića, koji je noseći dres kluba iz Humske najavio veliki evropski karijeru, ali i nadu za reprezentaciju Srbije, bilo je izazovno postaviti pitanje kako će se snaći jedini Bošnjak u ovakvoj fudbalskoj Srbiji, bez obzira na veliki talenat i fudbalsko znanje?!

Upravo ono što je se naslućivalo nešto kasnije se i desilo kada je Ljajić u jednom trenutku izgubio status reprezentativca, što je otvorilo pitanje – ima li mjesta za Bošnjake u Fudbalskom savezu Srbije?

Drugi važan slučaj u aktuelnom kontekstu je primjer Erhana Mašovića, još jednog talentiranog Bošnjaka iz Novog Pazara, koji se dokazao kao kvalitetan štoper u njemačkoj Bundesligi, gdje nastupa za Bochum. Mašović je, prema mnogima, zaslužio poziv u reprezentaciju Srbije pred Evropsko prvenstvo 2024. godine u NJemačkoj, posebno u sezoni kada se tim suočava s problemima na poziciji štopera. Ipak, selektor Dragan Stojković Piksi odlučio je preskočiti Mašovića, što je izazvalo brojne reakcije i pitanja o kriterijima za izbor igrača.

Da li su igrači manjinskih zajednica zaista ravnopravni kandidati za reprezentaciju ili postoji nevidljiva granica koja ih dijeli od dresa Srbije?

Situaciju dodatno komplikuje nedavna odluka mladog i talentovanog napadača Sameda Baždara, koji trenutno briljira u španskoj Saragosi. Iako je Baždar, Bošnjak iz Sandžaka, pokazao izuzetan talenat i žar za igru, odlučio je da reprezentativnu karijeru gradi u dresu Bosne i Hercegovine. Mnogi smatraju da je Baždar, zbog svog fudbalskog porijekla i pripadnosti sandžačkoj zajednici, donio sasvim opravdanu odluku, s obzirom na to da, uprkos sjajnim igrama, nije uspio zadovoljiti selektora Stojkovića. Baždareva odluka šalje snažnu poruku Fudbalskom savezu Srbije da je vrijeme za promjene.

Vrijeme je da nacionalizam izađe iz Fudbalskog saveza Srbije i da vrata reprezentacije budu otvorena za sve koji to zaslužuju, bez obzira na njihovo etničko porijeklo. Potrebno je postaviti sportske kriterije kao jedino mjerilo, gdje će kvalitet i zalaganje igrača biti u fokusu. Samo tako Srbija može izgraditi tim koji će zaista predstavljati sve narode u državi, tim koji će simbolizirati jednakost i zajedništvo.

Fudbal nije samo igra, već i sredstvo povezivanja ljudi, mjesto gdje različitosti mogu doći do izražaja na pozitivan način.

Reprezentacija koja uključuje sve svoje zajednice može predstavljati Srbiju u njenoj najboljoj verziji – kao otvorenu i pravednu zemlju.

Autor je asistent pravnih nauka na Univerzitetu u Novom Pazaru

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari