Poslednji dani generala Dragoljuba Mihailovića bili su predmet mnogih rasprava, ali se još uvek o njima nema pouzdanih informacija. Od momenta kada je zarobljen, pa do tragičnog kraja gotovo sve je obavijeno velom tajne. Prema zvaničnoj istoriografiji Slobodan Penezić bio je najzaslužniji za hvatanje Draže.

Postoji više verzija ove akcije, prema nekim od njih Krcun nije u hvatanju uopšte učestvovao. U vezi sa zvaničnom verzijom, a prema Krcunovoj ulozi u uspostavljanju Titove diktature i njenog održavanja, dobio je u srpskom narodu nadimak ”srpski Berija”, kao aluziju na zloglasnog Staljinovog ministra policije.

Pošto je bio prominentna figura u policijskom sistemu, blizak najvišim rukovodiocima, Slobodan Penezić nije mogao da previdi šta se stvarno dogadjalo i ko je bio Josip Broz. Izvršavao je njegova naređenja i ćutao, kao uostalom i mnogi drugi Srbi, poput Aleksandra Rankovića. Dok mu, jedanput, nije „prekipelo”. Da li je Krcun zaista mogao da kaže (prizna?) da mu je bilo žao Draže? Zašto da ne. To nije bio nikakav vrednosni sud, i moglo bi se tumačiti na razne načine, zavisno od konteksta. Recimo, kao ispovest prijatelju zbog griže savesti.

Sam Tito je, pred izricanje presude generalu Mihailovću, provocirao svoje podrepaše pitanjem da li bi, možda, bilo oportuno da se Draža kazni samo simbolično? Na šta su ovi, naravno, dreknuli protiv svake osim smrtne kazne za „zločinca i izdajnika”. To je bio tipičan staljinistički skeč, po kojem su podrepaši čitali misli i namere svog bosa i unapred sprovodili njegove namere.

Onaj ko iole poznaje našu ratnu situaciju, zna da ovo što današnji Brozovi podrepaši imputiraju generalu Mihailoviću pravo je „tepanje” prema onome šta je Milan Nedić govorio o vođi četničke gerile i njegovoj pogubnosti za Srbiju i srpski narod.

Milan Ovištanin, Zemun

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari