Jat i Etihad potpisali su „kod-šer“ aranžman. Slične sporazume Jat ima sa raznim kompanijama, a imao ih je, još ranije, i sa samim Etihadom i njegovom sestrinskom firmom Emirejts. Ovoga puta, međutim, relativno standardan ugovor predstavljen je na najvišem nivou, na konferenciji u hotelu „Hajat“, uz prisustvo generalnih direktora i Jata i Etihada.


Razlog za pridavanje tolike pažnje običnom kod-šer aranžmanu leži u onome što svi očekuju da se naredno desi – da Etihad postane novi većinski vlasnik Jata i da se tako reši decenijski problem našeg nacionalnog avio-prevoznika. Na kraju se pokazalo da su očekivanja bila preuranjena. Umesto da potvrdi nameru da kupi Jat i sve detalje koje su nezvanični izvori iznosili prethodnih nedelja o ovoj transakciji, predstavnici Etihada su insistirali da je o svemu tome još rano govoriti i da tek pretresaju Jatove knjige i da se ni na šta nisu obavezali.

Problem leži u tome što Jat nije spreman za prodaju. Iako je prošlo pet godina od poslednje ozbiljnije šanse da ga udomimo (tada ruskom Aeroflotu), Vlada Srbije i direktori Jata, koji su se na toj funkciji smenjivali kao na traci, do danas nisu uradili ništa da bi ovog posrnulog prevoznika pripremili za novog vlasnika. Problem ugovora sa Erbasom nije rešen. Višak radnika nije otpušten. Dugovi nisu ni vraćeni ni izmešteni iz firme. Kompanija beleži gubitke. Avioni sve teže lete, a popravke sve više koštaju. Čak ni stjuardese nisu podmlađene („Direktore, naše stjuardese nisu stare, one su iskusne“, što jednom reče njihov šef jednom od tada tek pristiglih rukovodilaca).

Da bi nešto trebalo uraditi, Vlada se umesto pre pet godina, setila pre par meseci. Kako to obično biva, formirana je radna grupa, koja je posle mnogo vremena i nekoliko sastanaka napravila socijalni program za dobrovoljni odlazak radnika iz Jata. I, kako to takođe obično biva, taj program je toliko loš da nijedan sindikat nije voljan da ga prihvati. Od ostatka Vladinog plana takođe ništa nije urađeno. U „novi Jat“, sveže osnovanu firmu, trebalo je da bude prebačeno sve ono što firma još ima, a da vredi: slotovi (prava za sletanje na međunarodne aerodrome), avioni, piloti, ostatak potrebnih radnika i druga imovina. „Starom Jatu“, to jest ovom sadašnjem, ostali bi dugovi i njih bi pokrila Vlada. Novi bi onda bio udomljen u pomenutom Etihadu, i sve bi bilo rešeno.

A sada, država će se verovatno suočiti sa neuspehom socijalnog programa, a dok ne napravi novi i dok ne izvede celu operaciju sa prebacivanjem imovine i reši druge probleme, pitanje je da li će Etihad i dalje biti zainteresovan za kupovinu. Jat, naime, nije jedina propala avio-kompanija u regionu koja bi svoj spas mogla videti u gigantu kakva je kompanija iz Abu Dabija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari